Aj jos pet minuti pa iden (vid vako pise kat zeli)

Spakirao je čamac na napuhavanje kupljen još davne 2007 u jednoj od prodavaonica mješovite robe na jesenskom sniženju. Ubacio u kutiju pumpu, fotić, paradajze iz vrta.
Vikalo se još iz kuće da ne zaboravi kremu za sunčanje.
Dobro, našao je i nju.
Ah da i vesla. Jedno na očekivanom mjestu, drugo iza ormara u smočnici.
Dokumenti su tu. Mobitel napunjen taman da izdrži do tamo. Ne namjerava ga uzeti u čamac, pa ima fotoaparat koji, navodno, podnosi vlagu. I do 3 metra dubine.
Nitko mu ne treba. Danas ide sam. Klinci bi zanovijetali te jedan vesla više, drugi manje, te im je vruće, te bi se kupali. Povesti nju činilo se zabavnim na prvi pogled, ali brzo bi mu dosadilo njeno cmakanje i plaženje po ovoj nesnosnoj vrućini. Osim toga htio se kupati koliko on želi, stati ako i kada on želi, i na koncu, da, razmisliti još jednom dobro o svemu.
Razmišljanje je bila njegova ovisnost. Kada bi i donio odluku nije bila konačna. Odmah bi se sjatilo more novih ideja ili iskušenja i propitkivao bi svakog do predaka. Ponekad je namjerno tumačio zapise, a ponekad ih je ignorirao, pa drugi dan mijenjao mišljenje. Od svojih misli majstorski je gradio priče, a ljepota života mu je klizila među prstima poput nje, vodene, neuhvatljive i pitao se koliko zaista željene.
Ne, možda mu ipak ne treba. Ne, možda je bolje zatvoriti tu priču, makar neispisanu i početi ovu jednostavniju.
Za tren, izgubljen u šumi svojih misaonih stranputica, našao se pored rijeke. Kao i obično, nigdje nikoga. Izvukao je čamac, skinuo se i prionuo pumpanju. Što je čamac više pumpao to je više rupa šištalo. Obuzelo ga je beznađe. Dvije nisu bile bitne, ali jednu rupu trebalo bi s nečim pritisnuti inače će domet biti jedva do prvog zavoja.
Osjetio je kako sunce peče i posegnuo za kremom. Bilo je to mlijeko za poslije sunčanja. Ah, još jedan propust, ljutio se na samog sebe pomalo lijeno, znajući da umjesto da je uživao u raznolikosti misli koje mogu postati stvarnost se mogao baviti i provjerom dan prije.
Još 3 posto baterije na mobitelu. Fino. Ostat ću ovdje poput Robinzona, pomislio je ne veseleći se baš ovaj put.

Zazvonilo je. Bila je to ona.

U autu sam, stižem.
Da, nosim kremu za sunčanje.
I hladnu vodu.

I naslonit ćeš se na rupu koja šišti, pomislio je.
A je li ti drago da dolazim, upitala je suvišno.

(dodo)
Glupav, vagao je lagat il ne.
Baterija nie dopustila odgovor.
Jbga, uz tezak uzdah, pomiri se sa cekanjima.

12.07.2017. u 10:17   |   Editirano: 12.07.2017. u 10:31   |   Dodaj komentar

ej, ko te ne zna...hm...hm...a ja znam da je filipe nokoć najbolje ovdi piso! tnx na ovom jutarnjem mom pogledu na iskrica blog...zadovoljstvo bje čitat te, opet!

Autor: mai_sarai   |   12.07.2017. u 10:42   |   opcije


Gvala

Autor: Gospar_D   |   12.07.2017. u 11:02   |   opcije


Dodaj komentar