Po prašini i divljini moja duša luta

U dvorištu orah stari
Granama što pogled kvari
Jedna dunja jesenja žuta
Magla na pola moga puta
Koračam teško tom stazom
Lagano sa prvim mrazom
I vjetrom u mojoj kosi
Vjetrom što tebi me nosi
Dolazim
Paučina na vratima doma
Slomljena trešnja od udara groma
U kaminu ni dima ni žara
Gitara bez žica što nikom ne svira
Razbijeno staklo, ispijene čaše
I prazna boca Merlota
Potrgala si sve slike naše
U kutu sobe klavir što prašina ga skriva
Sjedim sam i prebirem po tipkama klavira
Sviram, a više mi se ne svira.

Nestrpljive li žene.
A ća nije mogla malo
pričekat?

hm...nisam prva,ali...obećanje je...obećanje :))

http://www.youtube.com/watch?v=qkPDanYbfjE