eto ti ga na....

Ako se osjećate usamljeno, zapravo ste u dobrom društvu: Gotovo 1 od 4 odrasle osobe diljem svijeta izjavila je da se osjeća vrlo ili prilično usamljeno, pokazalo je novo istraživanje Meta-Gallupa.

Novo istraživanje, provedeno u 142 zemlje, otkrilo je da se 24% ljudi u dobi od 15 i više godina osjeća vrlo ili prilično usamljeno u odgovoru na pitanje "Koliko se usamljeno osjećate?"

Istraživanje je također pokazalo da su stope usamljenosti najveće među mladim odraslim osobama, pri čemu je 27% mladih u dobi od 19 do 29 godina izjavilo da se osjećaju vrlo ili prilično usamljeno. Najniže stope utvrđene su kod starijih osoba. Samo 17% ljudi u dobi od 65 i više godina izjavilo je da se osjeća usamljeno...........


Čitav članak možete vidjeti ovdje:
https://edition.cnn.com/2023/10/24/health/lonely-adults-gallup-poll-wellnes

s/index.html


Naravno, mi sa Iskrice se ovdje ne prepoznajemo ;)

Naravno da ne, kako to uopće možeš i spominjati. :)))

Ovi iznad 65 imaju nizak postotak usamljenosti naprosto zato što sam sebe dotad valjda uspiješ uvjeriti da ti je baš dobro. Neka vrsta lisice i kiselog grožđa. :)
(sad kad krene salva...) :))

Članak mi dođe kao dobar povod da svak sebe priupita kako bi odgovorio na postavljeno anketno pitanje....

OOTD, a možda je to priprema za moguće vrijeme kad više i nećemo imati živih prijatelja sa kojima ćemo moći...o 'starim dobrim vremenima'

Često se osjećam vrlo i prilično usamljeno.
Žal mi je kaj se mladi ljudi u formativnim godinama sve više osjećaju usamljeno.

A može biti, ne znam. Imam tu sreću da zasad i mojih par frendova debelo starijih od mene još uvijek fino gurraju. U životu, mislim, a ne.. iako, što ja znam, možda i svaštanešto još. :))
S ove točke gledišta s koje se već lpomalo vide tih 65 na obzoru, znam samo da mi ne pada na pamet samo čekati da dođu i pregaze me.
Ima jedna sjajna izreka - čovjek postaje star onog trena kad počne proživljavati svoje uspomene umjesto da ih i dalje stvara. Itekako ih mislim stvarati još. A malo usamljenosti usput... to je samo dodatna motivacija.

Da, ovo s uspomenama ima smisla. Baš sam nedavno o tome razmišljala.

osjećaj usamljenosti nije vezan samo uz ljude koji su sami.
dobro je poznat osjećaj usamljenosti u braku. tome iskrica također može posvjedočiti, zar ne
osjećaj usamljenosti u obitelji....u užoj i široj okolini, radnoj...susjedskoj...

ali
zar usamljenost ne izvire iznutra?...ne moramo mu se (u potpunosti) predati.

Kad smo sami, upoznajemo sebe. Važno je čuti svoj unutarnji dijalog, a to nam je lakše kad smo sami i u miru. Samoća nam pomaže pri dolaženju do unutarnjeg mira, potiče našu intuiciju i naše promišljanje o sebi i životu.....
Mislim da ne treba forsati druženja pod svaku cijenu.......
sa bilo kime.......
Jer neki ljudi su pravi krvopije.......

Usamljenost uvijek izvire iznutra, ali teško da postoji prekidač kojim bi si to mogla isključiti po želji. Usamljen možeš biti iz tisuću razloga. Čak je i nedostatak seksa - ili barem dobrog seksa, štoviše, pogotovo dobrog seksa - oblik usamljenosti, na koncu. Nije seks samo radnja do orgazma, puno je više... odnosno, može biti puno više (nije da svatko to želi, no u to se ne miješam). Al' što ja uopće o tome znam, ja sam po tom pitanju curica, jeb'ga. :))

Jedno zasigurno znam - zazirem s gađenjem od dana kad bi mi tipkanje po nekakvoj - bilo kojoj - Iskrici bilo jedini lijek za usamljenost. Moje je geslo, get a life or die trying.

Usamljen možeš biti okružen s puno ljudi oko sebe.......
Također, isključiti se možeš od svih njih i biti potpuno sam......
I vrlo zadovoljan u društvu vlastitih misli.......

Forsirati druženje samo zato da ne bih bila sama nikako mi se ne sviđa.

Upravo tako Buga, ponekad volim sama odlunjati i piti kavu..........potpuno sama............
Često je druženje s drugim ljudima zapravo slušanje njihovih monologa.........
Rijetko je naletjeti na one koji priznaju dijalog, zadirkivanje , šalu ........
Uglavnom samo monolozi. Osobno mene to ne ispunjava , nego me troši. Takvi ljudi......
Oni drugi naravno , da te ispunjavaju pozitivnom energijom ......

Možda grubo zvuči, ali mislim da je usamljenost izbor. Nesvjestan i često izazvan nekim neugodnim emocijama, traumama, gubitcima... nezadovoljstvima

Zapravo kod usamljenosti su problem neke čisto praktične stvari, tipa ako si sam i padneš , i ne možeš do telefona, nitko neće niti primijetiti., ako si u bolnici posjeta drage osobe zlata vrijedi, ako si bolestan tko će ti pomoći .......dakle, iz nekih razloga sigurnosti je bolje NE BITI SAM..........

Dok nisam bila sama jako sam uživala baš u tim momentima kad bih sama sjela na kavu, otišla u šetnju s pesom i nisam bila usamljena. To je bilo moje vrijeme sa samom sobom.
Sada kad sam sama teže podnosim tu samoću jer je ona konstanta.

Pa Buga, onda se makni s Bloga i na iskricu..........
Na Blogu se nemre nikoga pronaći........
To je valjda svima jasno kao dan :)
Na iskrici . Teško. Ali ipak neka mala šansa postoji

Buga, podsjetila si me na jednu situaciju iz studentskih dana u studentskom domu....... Odjednom, ničim izazvan, počeo mi u sobu zalaziti kolega iz susjedne sobe.... Došao bi, sjeo i uglavnom šutio. Morao si čupati riječi iz njega. Bila je to dosta dugo prilično neugodna i nategnuta atmosfera. Jednom dosta kasnije kad smo postali dobri prijatelji povjerio se da je dolazio po preporuci psihijatra kojem je išao zbog patološke usamljenosti. Trebalo mu je vremena i truda, ali dobro se uklopio u krug mojih prijatelja i poznanika.

Teško je s tim osjećajem živjeti, ali ima pomoći. Bitan je voljni moment.
I meni su rekli da idem u društvo, kina, kazališta... a meni se ne da i tu je kvaka 22 ;)

Patriša, pa na Iskrici sam.

Od turbo aktivne postala sam turbo pasivna :)

Blog nije iskrica
Blog je BLOG
Na Blogu nema upoznavanja
Osim u iznimnim slučajevima

Teško da ćeš ovdje dobiti neki mob, poziv na kavu i slično , kaj je na iskrici potpuno normalno.....

Na Blogu su potpuno drugačija pravila. Dozovoljeno je skoro pa sve. Osim upoznavanja.
hahahah

Umorila sam se malo od privatnih poruka. Čak do te mjere da se pitam želim li ja uopće nekoga. No dobro, to je druga tema.

Nikaj na silu raditi, to je moje glavno pravilo........

Lijep pozdrav svima :)

Praktično gledano, samoća je veliki luksuz, pomalo dekadentan.

Buga...... I ja se ponekad pitam : a što će mi ta koja bi htjela sa menom ovakvim..... :)

Mislim da se mnogi to pitaju, nisi jedini :)

Svi smo mi ovakvi, onakvi i nekakvi.

...Na obali stojim sam. Oko mene je mnogo ljudi...... Samoća i usamljenost nije jedno te isto.
Živio sam u velikim zajednicama sa vrlo malo i nimalo privatnosti (vojska, studentski dom , poveća obitelj ), a živim već priličan broj godina u gotovo apsolutnoj privatnosti, najčešće potpuno prepušten samome sebi.
Otkrio sam da mi je kvaliteta života u ovim uvjetima najbolja. Najmanje sam bolovao, najmanje nezgoda mi se dogodilo, materijalna situacija mi je bolja, najteže zadatke rješavam kvalitetnije i sa manje rizika i napora, promašenih napora je puno manje, uznemirujućih situacija gotovo da i nema.......
I kad razmišljam o odgovoru na ono gore postavljeno anketno pitanje nameće mi se zaključak...... Ne ja nemam pravo reći da patim od usamljenosti .

usamljenost je ko moja frizura
kukam kako sam čupava, a frizerka mi je doslovno preko ograde. Dvorište do dvorišta.

https://www.youtube.com/watch?v=r_3IZAWX89s