Iskričarije

"Provalili su mi u mail". "Ukrali su mi password". "Ishakirali su mi profil".

Besmislice.

Hajd'mo redom - mali vodič za virtualno naivne.

Prvo i prvo - ne postoji nevidljivost na Internetu. Ako netko zaista želi i zna kako, doći će vam doma već par sati nakon što je krenuo čačkati.
Samo - a tko ste uopće vi da biste ikoga tko zna kako (a takvih nije baš mnogo) motivirali da vam dođe doma? Halooo? Imate li vi uopće približnu ideju koliko stotina tisuća ljudi je prikopčano na net sad, ovog trenutka, samo u Hrvatskoj? I koliko stotina milijuna na čitavoj planeti?
I sad si pompozna Barica misli da baš nju netko pretražuje i želi joj krasti mailove i lozinke. Je. Stvarno silne koristi od toga.
Toliko o paranoji.

Drugo i drugo - nitko vam ne može ukrasti ništa ako mu sami niste dali priliku.

1. Logirali ste se na neku stranicu (Iskricu, kao primjer) na bilo čijem tuđem računalu.
Kolačići pamte sve. A kolačiće (cookies) naravno da niste obrisali jer nemate pojma ni gdje su.

2. Dozvolili ste nekome da sjedne za vaše računalo.
Ajmo opet - kolačići pamte sve. Ako znaš gdje su i kako ih pregledati. O tome da većina ljudi drži uključeno automatsko logiranje da i ne pričam - dovoljno im je sjesti za računalo, otvoriti stranicu i već si unutra, logiran kao vlasnik računa. I eto veselja i čitanja svega.

3. Osoba koju poznajete šalje vam standardni spam, viceve, sličice i linkiće, u prilogu maila. I naravno, vi to idete otvarati jer zabogamiloga, pa došlo je od Štefice, ne bi ona meni virus...
A ne pada vam na pamet da je blesava Štefica to dobila od pitaj boga koga i da u svim tim prilozima već postoji ugrađen programčić koji se lijepo instalira svakom primatelju, te potom čini zabavne stvari. A zabavne stvari mogu biti od sisanja svih - SVIH - nickova i lozinki koje imate spremljene na računalu, pa sve do pamćenja svake pritisnute tipke - doslovno. I onda sve to lijepo šalje nekamo svaki put čim provirite nosom na Internet. Bez maila, bez prosječnom korisniku vidljivog traga.
Kad se sljedeći put zapitate otkud nekom američkom viagra spameru vaša e-mail adresa - eto, otud.

U prijevodu - ako želim saznati Baričinu lozinku za Iskricu, naprosto ću poslati kakav blentavi, milijun puta viđeni internetski vic - bilo kome tko si je dobar s Baricom. Ili bilo kome tko si je dobar s nekim tko si je dobar s Baricom. Naivnost i dosada na poslu, odradit će ostatak. A kad to konačno sjedne Barici, ugrađeni password-sniffer će mi lijepo poslati kroz ogromne sigurnosne rupetine (tipične za apsolutno sve verzije windowsa) dovoljno materijala da Barici radim što god hoću.

4. Lutate raznim internetskim stranicama koje obožavaju otvarati dodatne tzv. pop-up (skočne) prozore.
Čestitam. Upravo ste nekom lakrdijašu ostavili sve e-mail adrese upisane na svom računalu, reklame za viagru stižu za već par minuta.
Naime, nijedna iole ozbiljna i provjerena stranice se ne služi skočnim prozorima, oni su skoro pa definicija stranica za prevaru. Što ne znači da su one bez skočnih - sigurne. No, ako nešto liči na cirkus, zvuči kao cirkus i zove se cirkus, onda je to zaista i cirkus, a ne misa u katedrali.
Iako te stranice za svoj cilj imaju skidanje e-mail adresa koje pronađu na računalima posjetitelja (znak @ jednostavno ne možeš promašiti i nevjerovatno je lako napisati pretraživače koji se temelje na tome), jednako tako mogu (a neke to i čine) instalirati na vaše računalo iste one gore već spomenute vesele programčiće. Znao sam kod ljudi nalaziti izvršne (.exe) datoteke koje su se doslovno zvale - Dontdeleteme.exe. E to ja već zovem dobrim smislom za humor i ismijavanje ljudske gluposti.

5. Najčešća lozinka koju razne Barice koriste je - Barica1. Ne'š ti ingenioznosti za pogodit tako nešto, ulogirati se u ime vlasnika računa i tamo radit što te god volja.
Druga najčešća lozinka su brojevi redom. Ako lozinka mora biti dugačka 6 znakova, standardna površna Barica će upisati 123456.

Toliko o krađama za koje uopće niste nimalo krivi.


Kako se ponašati na Internetu?

1. Bedake kojima je ludo zabavno prosljeđivati vam sve što netko pošalje njima - blokirajte. Ni pomislit otvarati mailove od njih.

2. Na sve stranice na kojima imate otvorene račune, ulazite tipkajući lozinku svaki put. NE koristite automatsko logiranje.

3. Nikad, ali NIKAD se nikamo ne logirajte sa ičijeg tuđeg računala.

4. Nikad, ali NIKAD nikome ne dopuštajte da koristi vaše računalo, a da ne gledate što radi.

5. Smislite poštenu lozinku koja NEMA veze ni sa vašim datumom rođenja, ni sa imenom vašeg psa. Omiljeno cvijeće vaše majke - to već može. Iako je najpametnije koristiti, ako već koristite riječ, neku samo vama osobno razumljivu asocijaciju na nešto.

6. Za lutanje pornjavom - pardon, edukativnim internetskim sadržajem - ne koristite računalo koje nema barem jedan kvalitetni (i redovito obnavljani) antivirusni zaštitni program. Time nećete spriječiti da vam te stranice posišu sve mail adrese iz vašeg imenika, ali moj bože, od reklama za viagru još nitko nije imao neku štetu.
Osim ako nije zbilja išao to i kupovat, naravno, pa ili dobio ništa, ili dobio - gora verzija - kineske benzenske tablete koje te spreme u grob samo tako.

7. i najbitnije: Nikad, ali NIKAD se ne zavaravajte skrivenošću monitorom. Većina ljudi koja ovdje silno hrabro sere sve u šesnaest, u fizičkom životu sramežljivo gleda u pod. U biti je šteta da ih netko zaista ne posjećuje i lupa zaslužene šamare - bila bi zgodna pouka svima ostalima. I nemojte misliti da je to nemoguće, stvar je samo u tome da onaj tko zna kako, ima pametnijeg posla nego nekoj budali dolazit doma.
Digresija - svojedobno je netko provalio da onaj tko izmisli mogućnost da ti vlastiti monitor opali pljusku, obogatio bi se neviđeno jer bi internetski ovisnici počeli kupovati monitore jedni drugima. I to hrpimice.

Dakako, psihotičari kojima net i služi samo tome da nekažnjeno bljuju svoje frustracije, tu uputu sigurno neće poslušati. Čini vam se da ih je puno, ovdje, ili bilo gdje na netu? Pa, to su isti oni ljudi oko vas - gledate ih svaki dan, samo što u fizičkom svijetu - šute. Prave se fini, smješkaju, tako su dobre dušice da im sve tratinčice rastu iz guzica (nije da to neki ne pokušavaju i ovdje, no tu je lako navući ih da prije ili kasnije zapalucaju račvastim jezikom).
Zastrašujuća spoznaja, jel'da?
Pa, to je samo prava slika ljudskog roda takav kakav jest.

I da - omen est nomen.
Vaše pravo ime su vam birali roditelji, no vlastitim izborom svoga virtualnog nicka, o sebi ste rekli jako mnogo.
A još ste više rekli apsolutnom površnošću koja stoji iza davanja nickova naokolo - "ja sam obična prijetvorna pizda koja je došla kenjat do besvijesti i boli me kurac za moj nick i profil, sve je lažno, pa ga onda i mogu dat kome hoću".
Hvala na informaciji, nije da je novost, no fino potvrđuje već uočeno.






Sapienti sat.