Iskričarije

Bijaše zora.

Ništa nije gorjelo, no livadom je vijao miris dima.
Obrisi, neprihvatljivo bezoblični. U strahu, neprepoznato grmlje ili visoka trava ili trup kakvog davno slomljenog drveta. U strahu, bjehu to zlodusi, noćne utvare, neumna bića nepostojanja.
Kiselkast, neugodan okus u ustima.

Negdje na istoku, oblaci su vrebali sunce. Sumorne snage tmine, braneći svoj opstanak, čaporcima magle uvijale su prve boje zore u mutnu paučinu bez zraka i svjetla.
Rađalo se.
Ipak, rađalo se.
Stenjući vrisak i kovitlac borbe. Pretamno, pregusto, pregušeće...

Negdje na istoku, svitala je zora. Negdje, valjda, možda, nekome.
U mraku, miris dima vlažno se lijepio za sjene.
Progutana slina, tihi kašalj. Trljanje jezika o nepce. Loš okus, loš. Trpak.
Kad svane, ne prije.


Boje će dati okus.