Iskričarije

Bijaše kiša.

Iz vedrog i toplog neba, bez ikakvog nagovještaja, obrušio se potop debelih, ledenih kišnih kapi.
Promočen u trenu. Promrznut. Zatečen u pola koraka, ne stižući ni izdahnuti topli zrak tek maločas udahnut.
Cijedilo se niz nos, niz vrat, niz leđa, izazivalo hladnu jezu duž kralježnice.
Molećivi pogled prema nebu koje nije marilo.

Maknuvši se od ledenog potopa, stresajući vodu, grijući premrzle ruke... još je nešto bilo tamo. Iz zastrašujuće naglo nastale tame, nešto je gledalo, micalo se, tražilo toplinu. Nešto je čekalo povratak vedrog neba, povratak sunca.
I čekalo.
I čekalo...


... i čekalo.