stanje uma

Ja ti želim sreću
Nek te čuva dragi Bog
Plakati sad neću
Poštedit ću te tog
Kada jednom shvatiš
Da sam stvarno voljela
Možda se i vratiš
To je moja molitva
Moja molitva

Bez tebe živa nisam ja
Što će mi ljudi
Neka me nitko ne gleda
Nek mi ne sudi
Kad nisi ti kraj mene
Neka me svi zaborave

Ja ti želim sreću
Neka za te bude sva
Neću palit sviejću
Dosta je što gorim ja
Odavno je tuga
Moja prijateljica
A srća živi tamo
Gdje su tvoja oka dva
Tvoja oka dva

Bez tebe živa nisam ja
Što će mi ljudi
Neka me nitko ne gleda
Nek mi ne sudi
Kad nisi ti kraj mene
Neka me svi zaborave

Tražiš sreću tamo gdje ti nisam ja
A na kraju samo stoji istina

Bez tebe živa nisam ja
Što će mi ljudi
Neka me nitko ne gleda
Nek mi ne sudi
Kad nisi ti kraj mene
Neka me svi zaborave

Kad nisi ti kraj mene
Neka me svi zaborav... mo

Link

Link

Nek mi ne sudi
Kad nisi ti kraj mene

sudit će ti ..

jel to ona što se udala za pupavca

"Nikad ne možemo suditi o životima drugih,
jer svako zna samo svoju vlastitu bol i odricanje.
Jedno je misliti da je tvoj put ispravan,
a nešto sasvim drugo misliti da je tvoj put jedini."

- Paulo Coelho

Dovoljna je samo jedna laž
da bi sve istine postale sumnjive.....

Kako je to prokleta istina..........

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.


Pablo Neruda

Postoji mjesto gde ljubav pocinje
i mjesto gdje ljubav prestaje ...
a ljubav ne traži ništa ....

Ljubav je razlog što postojim ..
ljubav je razlog što sam sa tobom ..
ljubav me držiš iznad vode ..
ljubav mi daje mir u snu ...
ljubav me gasi kada gorim ..
ljubav me tjera da se borim ...
kad mi dode da odustanem
da se predam ..
ljubav je razlog što se nedam....