ima boga

napraviti to ponovo pa:
zaploviti prvi puta čamcem nekom od bezbroj rijeka
ponovo pun oduševljenja narisati i obojiti sliku u tamnoplavo na crnom
igru dupina
ili na vrlotamnoplavom veselo sagorijevanje lomače oko snježnobijelog kostura
prvi puta vidjeti more velike brodove i male barke najsigurnije za plovidbu živih ljudi
valjda ste vidjeli kako svi veliki brodovi i najveći imaju male barke za spašavanje ljudi
nitko mi ne brani kao uostalom niti vama koji se međusobno ili poznajete ili ne poznajete
učiniti sve stvari i doživljaje ponovo iz početka makar i sa istim krajem ili drugačijim nego prije
samo treba htjeti i imati hrabrosti za krenuti prvi korak kamo god da nas vodi treba imati muda
civilizacija uškopljenika

Jutrić!
Pa..nije se civilizacija uškopljenika dogodila danas...ni jučer.To je proces koji traje vec toliko dugo da je to postalo normalno i za mnoge ljude ...prihvatljivo stanje.Tako je puno jednostavnije živjeti.Sistem "Ne diraj me...ne diram te"je na svim razinama postao način života i samo onaj mali broj ljudi...mali u odnosu na ostalu populaciju....on nas dira ali...i na to smo postali imuni.Neka rade što žele samo da mi ne ulaze u dom...a ulaze na bezbroj načina.Ova emotivna uškopljenost...to je ono što je u stvari prestrašno i to si nikako nismo smijeli dozvoliti ali....polako ..uvukla se u nas neka depresija....stanje u kojem se ne želimo pomaknuti....ne želimo više ničiji dodir...ničije riječi više ne doživljavamo kao nešto pozitivno..u svemu vidimo nešto loše za nas...i to stvarno nije dobro.Nisam sigurna da ce se za mog života nešto oko toga promijeniti...ja se sigurno neću.

Jutro..godino...samo čvrsta volja..

E da mi je u zdravom tijelu zdravi duh
hrabrost prešaju boljka za boljkom i odjednom imati muda je djetelina s četiri lista u herbariju sjećanja,
snažni su hrabri , trebalo bi svakodnevno bildati tijelo i duh ,
a to je naporna rabota
Ne znam što mi je više zaokupilo misli , blog ili tvoj komentar arapo,
Taj kronični nedostatak empatije s kojim se susrećem svakodnevno je poražavajući
Dehumaniziramo se svakodnevno sve više i više i postajemo zombiji koje tu i tamo može probuditi samo senzacija ili katastrofa i to ona koja nam se dešava pred pragom jer ove svakodnevne daleke samo su svakodnevna vijest u dnevniku

promjene idu i od mikro

https://www.youtube.com/watch?v=4ZOhRqNZt64

ka makro

https://www.youtube.com/watch?v=VznoAJJeq6w

Da...tako ja to kažem ali ...to je moja odluka...i potpuno sam svjesna te odluke i svega lošeg i dobrog što iz toga proizlazi.Dakle...nitko mi nije kriv.
Mahnem i odlazim.....ugodan dan svima za sada!

Pozdrav!