srp mog djeda antuna

aj još oni kaj pričaju o sebi.. onak, stavljaju se na neki tron govornički pa sam melju. ja ovo, ja ono. neki od takvih znaju bit zanimljivi čak. ne kažem 'nenaporni'. ali zna se tu zanimljivih priča čut. pa i prostora ima za replike. koje, istina, taj iskoristi samo kao podstrek za još žučljivije iznošenje ja-pa-ja rečenica. al to ga i čini JaPaJa Osobom. Poštujem. nema socijalnu inteligenciju i okej.

al oni ljudi koji su u stanju ŽUČNO raspravljat o sljedećem:

- koje boje su im najdraže, koje su prije voljeli, koje vole sad, oko kojih dvoje
- što vole jesti, što više, što manje, što s čim najviše vole kombinirati (od hrane)

e TE ne razumijem. jebote, ko da s djecom od 4 godine razgovaram. mislim, samo se zateknem da slušam elaborat o bojama i onda nastane praznina u eteru koju bi ja kao sugovornik trebala ispuniti nekim smislenim glasovima, pa onda čujem sebe kak izgovaram muklo...'nnda...ja volim zelenu boju..' a onda sugovornik opet preuzme vodstvo -izlažući zašto tu boju voli / ne voli.

kajjaznam. baš ko djeca. sljedeći put ću na takav razgovor reagirat sa: a di je tebi oko? (usmjerit prst prema oku) ooookkkkkoooo. koliko imaš očiju? (usmjerit prst prema jednom) jeednoo..(usmjerit prema drugom)...dvaaa.

a onda umsjerit kažišrst u srednjak NAGLO prema OBA i reć: NIJEDNO

kolajah brutalah

Sile opčinjenosti su oduvjek bile neprikosnovenim vladarima hendikeptiranih duhovnih kreatura kroz čije artikulacije se projecirala gotovo latentna labilnost osobne konstalacije a sve u želji za stvaranjem proteze koja bi bila nadomjestak za realne manjkavosti i nestašicu spoznane vrijednosti koja se krije u vrlinama taktične nijemosti. Beljezganje je nekima zaštitni znak, pečat koji ih udaljava od visokokvalitenih poruba šutnje. Može li ovako moja vokabularno-klitoralno osvještena profesorice ?

e baš imaš moje suosjećanje, al je često upravo tako...oboooooooooooooooožavam takove spike!