srp mog djeda antuna

dogodilo mi se tako da sam svojevremeno, a nedavno živjela u ulici koja je nosila ime neke žene.

koja je ta, pomisli kolajah i utipka je u trakicu googla

neka spisateljica, kaže gogole

šta je ona napisala, pomisli kolajah i klikne na jedan od linkova

ZLATNI DANCI. ta je napisala TO. zlatni D.A.N.C.I.

ne, kad sam imala tolko godina kolko jesam, valjda jednoznamenkasto, čitajući popis literature za lektiru te godine nisam pomislila na dance tipa: 'živim u kopenhagenu' al sam se našla u čudu nemilom. kakvi su to danci, šta je to? da 'danci'.

bila mi je skroz odbojna ta riječ.

danci.

i nisam nikad tu stvar pročitala. al hoću. jer je bila nepravedno zapostavljena. a i iz nekih situacijskih lokal patriotskih razloga

bila je to samo jedna u nizu. enigmi.

čardak, ćuprija, živežne namirnice

djetinjstvo mi je bilo puno enigmi.

i još sam vjerovala u vanzemaljce (potvrda je bila nestanak mog sata s ruke makar sam ga stavila na zglob), lagala i proljevala mlijeko s balkona (cinkala me susjea čije je cvijeće uvenulo)

gotovo da mi uopće nije žao što sam odrasla.

truhelka, briljantno djelo :)

cuprija je grad u srbiji

to ti samo misliš..

..to a si odrasla, hahahahahha!

I.. kae to danci onda?

a valja pročitati i Crni i bijeli danci. isto Truhelkino.