prvi od prvih

Jučer sam u šali naveo " a možda se i utopim", no šala se skoro i obistinila. Naime, otišao sam na kupanje, na rijeci. Da bi došao do plaže morao sam proći preko željzničkog mosta, koji je iznad rijeke. Došavši do polovine poželio sam skoćiti u rijeku, pa da plivajući dođem na odredište, koje i nije tako daleko. Nije mi se dalo pentrat na konstrukciju i u rijeku skočih sa donjeg podesta, na noge...Bio je vruć dan, a ja topal, znojav i eto ti vraga. Bućnuvši u hladnu vodu došlo je i do šoka za moje tijelo pa me ugvati grč u lijevoj nozi. Bilo je gadno, grč je izazvao i bol, a ja sam još uvijek tonuo u dubinu. Bio sam svjestan opasnosti koja slijedi i prokleh sve što mi je znano, pa zar ovako da završim? Tonjenje u dubinu se polako usporavalo i ocjenio sam da je sad trenutak krenuti ka površin pa zaveslahrukama oštro, samo da do zraka dođem. Isplivao sam na površinu no grč nije popuštao, lijeva noga je bila zgrčena u koljenu. Bio sam na sredini rijeke, a matica je dobrano vukla, ka istoku... Obala, lijevo i desno je bila na nekih 60-70 metara... Nevelika udaljenost za dobrog plivača, ali ja tog trenutka sam bio sve samo ne dobar. Na um mi pade djetinjstvo i osmoškolska ferja, koja sam provodio u Velikoj. Tamo su bazeni, čini mi se da je najveći bio dug 60 metara. Mi djeca po cijele dane bi plivali, ronili, igrali picigina, skakali u vodu. Počesto smo se takmičili, tko će zavezanih ruku ili nogu prije preplivati bazen. Je, to je onda bila ihra u bazenu, čije dno si mogao u svakom trenutku dosegnuti, a ja sam sad bio u živoj rijeci brzog toka, kojom inače brodovi i šlepovi plove...čije dno nimalo nije blizu i još sa grčom u lijevoj nozi. Bilo kako bilo, krenuti se ka obali moralo, pa unatoč podjednakoj udaljenosti krenuh ka lijevoj strani. Tamo je bila i plaža, jer rad pješčanih nanosa plićak je bio povelik. Matica me nosila no zaveslaji ruku lagano su me vukli ka lijevoj strani obale, ka plićaku. Samo da stignem do mjesta gdje ću imati grunta, tad će drama završiti. Malo sam se i pobojao, što ako me ova snažna matica odvuče i ne stignem do plićaka? Ma, samo da izdržim na površini, a vremenom ću se približiti obali... Je, rijeka me odvukla skoro 200 metara, dok prvi grunt nisam osjetio nogama. Tad je bilo sve lakše, čak i onaj grč je oslabio i hodajući do obale pomislim kako sam i ovog puta imao neku ludu sreću. Pouka, ne skačite u vodu dok ne pripremite tijelo jer razlike u temperaturi voda-tijelo šokira organizam, a učinci nisu predvidivi. Baš radi toga na Dravi se utopilo i nekoliko vrsnih sportaša.. Ah da,, ispričavam se svim iskricama koje su se možda i povrijeđenim osjećale, kad sam upitao da li su mutave. Ostajte mi dobro, budite mi pozdravljeni, čak i oni, nepravedno banirani, više me ovdje nema i nick se gasi u 24.00h. Istina je da i ja nekima nisam stigao odgovoriti na Pvt, pa ću sad još jednom pročitati primljene porukice i po potrebi odgovoriti
P S Htjeli ili ne svi jednom odu...

ilegalni, ja ne vidim da se bilo kaj ugasilo ???

..pa nije se utopio..

Bude moluš, večeras.

ma, lako za sportaše, ali utopilo se i nekoliko dobrih jebača.

Istina, Drava nije birala i uzela je podosta života.

Jeste, i razočarane neveste, pijane ribiće, šofere padle s ceste, divlje Turke...

...i pogrešnog maloljetnika s pisanom kravatom.

Jer dobra krmača ne bira napoj.