La bambola

Prebirem po sebi, svojim mislima, osjećajima. Odvajam, recikliram, odbacujem ili spremam u kutijicu sa zlatnim ključem. U cijelom tom šušuru razbacanih dijelova prošlosti pomislim kako smrt nije uvjet za prošle živote.
Sad kad se okrenem i pogledam u prošlost i sebe u toj prošlosti imam osjećaj da to nisam bila ja.
Barem ne ova koja sam sada.

Ima nešto blagonaklono u jesenjskom prividnom odumiranju, odbacivanju lišća i pomiriljivom smiraju pred prividnu zimsku smrt.
Na proljeće sljedeće godine, ova će jesen biti samo jedna od prošlih života.

I tako to mora bit.
I to je, po meni, sasvim u redu.

Napusti prošlost! Što prije. Spašavaj glavu!

Ali ova jesen je super. Cvjetaju ruže, livade, trava zelena. E sad da li jedna ruža čini proljeće ili jesen?

Mislim da je kod nas vječito proljeće. Ko da smo na Kanarima.

dudhiću, ali lišće svejedno žuti.. bez obzira na šparoge :)

Lišće žuti i otpada zbog otrova. Tako se mi drveća pročišćavamo. To je naš metabolizam.

Kad bi gledali po okusima ispalo bi da je proljeće gorko, a jesen da je slatka. Bar po plodovima.

Vidi vidi ko se vratio;-)

Bam,ja sam pročila šugave misli:-))

Jedino maslina ljuta i gorka, uzima od proljeća i ljeta a daje se jeseni.

odlično. zalij hladnim mlijekom i papaj :)

biska, šuškave su zbog lišća.

ma znam Dud, u čitanju nastavka pisanja vidjela sam da nisu šugave:-)))

dudh, pa mora biti slatko..jesen je puna života :)

biserna, hihihi meni se to jako često događa. u novije vrijeme, čak i čujem stvari za koje se ispostavi da sam krivo čula :)

Jesen je puna boja. A udvoje se još bolje vide boje.

dudh, imam ružičaste naočale od rođenja :) cmokić .. odoh