male tajne

… razmišlja se o riječima.
Prolazi se kroz špalir
Vrtnih patuljaka.
Riječi su presvučene
Plastičnim osmijesima
Zarobljenih u toplim očima.
Zapravo,mislimo da s vremenom je sve više komplicirano,
Ne primjećujući sitan tekst, da nam se nudi popust, da je ljubav
Na akcijskom sniženju, upakirana u kompromise.
Trebalo bi biti dobro imati kompromis sa samim sobom?
Nekako odgurnuti u stranu noći gdje je kraj podmuklim pogledom
Slavodobitno obilazio oko mene, poput zvijeri koja je znala da joj
Plijen ne može izmaknuti… osjećao sam žamor, spremala se gozba,
I jasno sam vidio srebrenu zdjelu i njoj u grimiz pretvorenu moju dušu.
Tada sam klizio u digresiju, gdje se svaki sretan trenutak pretvarao u umor.
Smijeh ima cijenu.
U plamenu Pirove pobjede rađa se novo jutro.
Umor, umor i opet taj umor… ormar je ispred mene. Promatram svoje maske
I zapise vremena na istoj.
Na svakoj su bore iscrtane mrakom nečijeg življenja
Koje sam nesebično upijao u sebe, nudeći zauzvrat svoje tijelo,
Počesto izmučeno besmislenim noćima.
Noćima u kojima sam u nepovrat otkidao sebe,
U kojima dodirom hranim nečije čežnje
I ispisujem obećanja uronjena u svjetlucavu laž
I riječi na pravom mjestu i u pravo vrijeme, koje ću pokušati pobrisati
Na skrovitim i zabačenim mjestima gdje je ''svejedno'' pojam čvrsto stopljen
Na prljave zidove i izlizane stolce i stolove, stijenke poluopranih čaša
Gdje polako ispijam jedno od mnogih sredstava za dezinfekciju sjećanja.
A nakon toga, samo hodam, prepušten tihim i praznim ulicama,
Gdje sasvim slučajno nasukat ću se na nečijim obalama
Tražeći zapravo smiraj skrivene uvale
Među podivljalim morima.

ti imas maske? zanimljivo...

respekt

i ja bih to sredstvo za dezinfekciju sjecanja, lijepo si to pozelio

sličan problem. tužni ljudi.

kako se isčupati iz ovog ''svejedno''...

ne znači nesretni. nikako.

To svejedno - to je zapravo najgore. Posvemašnja indiferentnost.

Lanena, hvala.

ZApravo, ne radi se o nekoj ''nesreći''..više o nekoj kolotečini, nešto te usisa i onda...

nisam ni ja mislila na neku nesrecu ili neku posenost stanja...
nego ono... ''nikud nikam''
usisan ili izbačen, svejedno na kraju krajeva...

a kolotečina je sreća?
je, za mnoge.
za neke, ne.
uglavnom, užitak u rotaciji se svodi na dječji um.
a nek'.
ringišpil.:)

Nekima je sreća.
Uglavnom, dosadna je.
A dosada je čovjekov najgori neprijatelj.

Petra, to ''svejedno'' je više stanje duha.

da, apsolutno, stanje duha

a može biti i kakvo zatišje, skrivena uvala :))

Nije ni to isključeno - kao svojevrstan odmor....

zatišje pred buru ?!
;)