male tajne

Lako je zaboraviti boju očiju.
I život sabijen poput broda u boci.
Još lakše je zaboraviti zbog čega
U nama tavori gnjili okus boli i
Prihvatiti isti jer tako je lakše.
I ne pamtiti neke riječi
U nepovrat raspršene u nebo iznad
Koje je jednom samo bilo za nas.
Trebali smo, a nismo…
Možda koji put pogledati gore.
Ili osjetit zemlju pod nogama
Koju tako nesvjesno gazimo.
Nakon mnogo vremena opet se susrećemo.
Kao mnogo puta do tada. I sve teže i teže
Pronalazimo neka lijepa sjećanja.
Tvoja bol, moja bol…izgubljeni u vječnom natjecanju
Čija je ljepša, uzvišenija, dostojanstvenija, ponosnija…
Zajebi ponos, to jeftino opravdanje za ono što se moglo uraditi,
A uradilo se nije…zbog nekih davno odslušanih priča, koje su
Nam iskrile u očima, zbog nekih obala, maglovitih i privlačnih,
Prema kojima smo plovili i plovili, i još plovimo, a zapravo svejedno nam je
Da li ćemo ikad stići…zašto bi to bio neki cilj, što to ima tamo, osim nekih priča
I legendi?
Držala si jednom među svojim nježnim dlanovima moj nemir.
Imala si priliku.
Imala si i snagu i vrijeme isti pretvoriti u kip i za svaki slučaj
Posuti mu kamene oči prašinom zaborava.
Mogli smo goli plesati, zajedno ljubiti, očajavati
I sve ono što nam ime ljubavi nudi svojim vječnošću
Neiskvarenim rukama.
Preživjeli smo i preživjeti ćemo svaki put.
Jer…
Lako je zaboraviti i ignorirati, lako je izbjegavati
Zamke sjećanja.
Do ponovnog susreta.

dirnuta u dusu ...tvojom pijesmom .. osmjeh od mene ..

susret
dva stranca
u noći
bez sna

Slatki su ponovni susreti.

ljepo

sve je lako kad ti nije stalo :)

sve je lako kad prodje...))

lijepa i ova.....