Spontano
Zvuk kiše potiskuje zvuka tvog disanja.Prstom pratim trag kapi koja klizi niz prozor.ritmom tvog prsta koji klizi mojim leđima.Igraju njih dvoje neku svoju igru.Ples duhova.
Ne vidim te,ali vidim tvoj osmijeh.kao obris u staklu.Mrmljaš mi u kosu.Udišeš me.Omatam se tobom.
Osjećam plimu glasova u svojoj dubini.Bore se da izađu.Da razgrnu kišu i razbacaju oblake.Da dovuku sunce.
Potiskujem ih.Ne želim sunčane igre.
Lijepo mi je ovdje.Uronjeni jedno u drugo.Kiša nas skriva od cijelog svijeta.Sami.Dovoljni.Sretni.
08.03.2013. u 19:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar