...

-Ako si čist, ne moraš se ničega bojati. Ali neka se zlonamjerni tada čuvaju - kaže starac duge brade i sitnih očiju.
- Zar moramo biti toliko stari da bi nešto znali u životu? I da bi bili mudri?- pitam ja njega.
-Da, potrebno je dugogodišnje iskustvo. Ne toliko starost...

Prebirala sam po nekim knjigama, tražila riječi, bilo što da me utješi, ali u slovima nije bilo utjehe niti nekog izlaza. Sve je bilo premrtvo da bi izašlo u nekom živom obliku iz papira. Uobičajene riječi koje premalo kažu.
Udarale su kapi kiše o prozore, a moja nutrina tonula sve dublje u redove pesimizma, ali čvrstog realizma.

-Hodajući po rubu, svi znamo da je lako skliznuti s njega. Omakne se. Kao kad kažeš nešto što bi istog trena ili malo kasnije zauvijek povukao – kaže zamišljeni starac u mojoj glavi.
U ludilu svoje ćelije od par kvadrata kopam po raznim papirima ne bi li naišla na bilo što, što bi me zainteresiralo. Dalo mi barem malo poticaja da krenem dalje. Ne. I dalje mi se misli i događaji vrte u glavi. Nepravda. Velika nepravda u kojoj gacam i ne znam kako da je pretvorim u pravdu. Možda se sama od sebe pretvori. Da, neka bude tako. Sama od sebe.

-Jesi li virtualnorealna?-postavi starac pitanje. Sjedio je u kutu sobe i mirni pušio lulu, imao je pogled uperen u jednu točku zida. -Zamišljaš li sada nešto ili čačkaš po glavi kako bi mi odgovorila?
-Zamišljam one ljude koji tvrde da to ne postoji-odgovorim starcu. -O onima što tvrde da su drugačiji svjetovi ovdje i vani.
Starac se šeretski nasmijao. Taj osmijeh govorio je više od tisuća izgovorenih riječi.
Kiša je rominjala, a moje misli su skrenule s puta ove noći kamo su već bile krenule, skrenule su na mjesec koji se probijao kroz krošnje graba da svojoj svjetlošću uđe u nešto što ljudi vole nazivati dušom.

-Čuješ li ti mene što ti govorim?-upita starac.
-Ma čujem te, ali mislim svoje. Ionako sam ja Ti, a Ti si Ja - odgovorim mu.
-U depresiji si-kaže starac.
- Jesam.
-To je tužno.
-Nije tužno, dobro je.
- Kako to može biti dobro?
- Pa ti bi to trebao znati. Star si i mudar.
- Znam, ali želim ćuti tvoj razlog.
-Onda sam čvrsto realna. Onda znam tko je tko i zašto neke stvari ljudi čine. Vidim jasnije i dublje stvarne činjenice i mogu lakše proniknuti u nečije misli i njihove buduće događaje.
- Hm… ne boj se ničega.
- Ne bojim se previše, ali neće biti ni dalje pravde.
-Oho…i te kako je bude, samo je moraš znati prepoznati kada dođe.
-Valjda ću je prepoznati.
Osjećam težinu kapi koje se maljaju prozorskim staklom. Vidim kroz njih svijet u vodi. Neka druga dimenzija postojanja. Volim zaorati daleko od sebe i svojeg uma. Ponekad i bez ljubavi, bez osjećaja. Kada je srce posve mirno i tiho, polako kuca, bez uzbuđenja.
-Što misliš da će se zlonamjernima dogoditi da bi nastala pravda za tebe?-pitao je starac.
Razmislila sam par sekundi kakav bih odgovor mogla dati pa rekla:
-Ne zanima me, želim samo živjeti dalje na miru.

Nikada više neću hodati klisurom u doba mraka. Poslužiti ću se vučjim očima ako se baš dogodi. Ako budem padala u jarak - da bolje vidim. Gdje da padnem i kako. Lakše se onda ustane.
A kad ustanem…u osjećajnoj pustinji…znam da sam samo čovjek.
Mislim da ću krenuti prema…nećemu. Da, tako mislim.

Zato vuk ima velike oči.

I zube...

Jebeš vuka hehehe

Uzduž i popreko :)))

Sjećam se toga kao da je bilo maloprije, sjedili smo u nekoj planinskoj potleušici, pred kraj pretprošlog stoljeća. Te godine je bila strašna zima, a vrućine jake. Tek je večer donosila malo osvježenja u obliku povjetarca donoseći hlad iz obližnje, žedne, šume.
Slušali smo starog Jokana, kako je raspredao priču o strašnom vuku. Začulo se kucanje u trenutku dok je Jokanova priča o vuku ulazila u vrhunac. Začulo se kucanje na vratima i vrata su se odškrinula...Jokan o vuku, a Karadžić na vrata. Naravno, zatefterio je uredno legendu o vuku, smazao dvije porcije večere i nestao u noči, ne plativši ni dinara starom Jokanu za priču o vuku.

nadahnjujuće Ves

Pa zato kaj se spojio Vuk s Karađićem. Postali su jedno. Kužiš?

Tnx Peronjo.

Da, sjedinili su se u dijalektičkom jedinstvu suprotnosti.

Eto, vidiš. Prosvjetlio se...

http://youtu.be/wp43OdtAAkM

Pero, ne znam jeli da slušam pjesmu il' gledam spot, hehe.

dobro se dobrim vraća
uživaj

I ti...

:)

kakva ti je to priča sa starcem a bez mora?

pa ne treba svuda more