Cvijet kraj izvora...je sjena duše

I uvijek se pitam, mogu li zelenim voćem - kao slučajno -pasti na zemlju od zrelosti, koja mi je vječnost mojih trenutaka i koliko dana još moram čekati da bi mi se mlade lastavice ugnijezdile ispod balkona? Imam li okus zrele lubenice ili sam daleko od sebe odlutala u neke sfere, koje ne poznaju sunčana jutra niti blage lipanjske noći pune jagoda, šampanjca i slatkog osjećaja kad gubiš samu sebe, a dobivaš?! Volim tu gorku slatkoću što se hvata za kožu i odijeva me u najljepšu haljinu koja oslikava staklene fasade moje gladi za tobom. I uvijek kad sretnem lice anđela sa srcem zmije, ne može mi ništa uljepšati dan, nego kad prepoznam to lice amebe što želi biti čovjek. Znaš li da me život polako napušta? Znaš li da me ne zanima što će biti sutra, znaš li da zvjezdano nebo donosi više ljubavi i života od svih zemaljskih blagostanja? Ah, znaš li?

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

"samo_gledam..", podsjećaš me na jednu ludu blogericu koja je na isti način bila oduševljena mojim tekstovima, pokušala je, ali je odustala :) enjoy :)

Idi, draga, potraži pomoć. Ovoliko gluposti koliko ima u tvojim blogovima, nama nigdje. Kraljica besmislenog kiča. Vjerojatno te nisu dovoljno voljeli kad si bila mala i sad trebaš silnu pažnju pišući dan za danom blogove i očekujući komentare.

Ne znam jer..Ne želim?:)

znam ..znam...