Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Iz neke tame unutar sebe osjećam tvoje prisustvo. Zatvorila sam oči. Zaborav navaljuje na vrata sazidana od jantarnih kockica, ali duša je izabrala. Pokretni most između sna i zaborava vežu dvije karike... prva i zadnja želja.... osjećam da mi se srce opet polako zaleđuje. Ne želim ti izmicati, ali vidim da je kretanje u krugu uvijek određeno svojim zakonima. Pokušala sam spojiti oba svijeta... prvu i zadnju želju. Nisam uspjela. Dijelovi sna su me privezali za teške lance tvojih obala i mogu dokučiti samo konture tvog lica, osjetiti tvoje riječi kako izlaze poput vodopada iz tebe. Drugo mi ništa ne preostaje, već pokušati zaboraviti između dviju karika onaj dio koji sam mislila da pripada meni.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

onda, žene moje, navalite :) što je na stolu je ponuđeno :)

ON se ništa ni ne pita...:)

ako on nema ništa protiv, ja sam uvijek "za" najbolje opcije :)))))))

Ja već mislila da ćemo jednog rasčerupati! :)))

zna se :)))))))))))))))) trojica su, ne jedan :))))) svakoj po jedan :))))

Bolje su one VJEŠTICE IZ ISTVIKA! :)))Shedow(plava),Profila(crna),Calivita(crvena)..Ko će biti GLAVNI VJEŠTAC???:)

perhaps, somewhere over the rainbow :)

Idem i ja svama! :))Bolje da nas je više! :)))Kokoške....:)))

idemo uvijek dalje :)

sve je to u krugu, povezano sa bezbroj karika, međutim prva i zadnja su najbitnije, ali i ona - najslabija :)

Osjećam da su karike koje tako čvrsto drže tvoj pokretni most... njegova metalna konstrukcija je iskovana u plamenu Ljubavi. Tama. Svi ju nosimo. Samo je neki nisu svjesni? Zaborav, za kojim tako žudimo, u trenucima, kada patnja u gluhim noćnim satima postane prevelika, može ublažiti bol. Ali tako gubimo i dio sebe...