Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U bijelo mi je umotan život. Tihim disanjem označavam svoje prisustvo na ovom globusu. Bliska sam ponoćnoj sjeni. Daleka sam nekome – meni. U plavom kriku duše što gasne na obalama trošnog postojanja, čujem kako iz daljine dolazi dugo najavljivano jutro boje ruže. Prelomljeno mi je krilo za let. Pad duše u bezdan bez svijesti i straha gasne, što se više udaljavam od sebe. Zazivanjem neću dobiti ništa. Očekivanjem ću izdati sebe. Napuštanjem posljednjih nada gubim i gubitak. Kako grumen bola kao ledena kocka može biti tako oštar? Kako svijest može odbaciti ono loše, ali i ono lijepo? U tamnom moru podsvijesti mogu zaplivati u svoje beskraje i više se ne vratiti.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

"...XL", upravo sam krenula u najveću avanturu mog života - krenula sam u svoju podsvijest pod sjenom leta jedne tajanstvene ptice :) vidjet ćemo, poslat ću ti razglednice :)

a bijela boja u sebi ima sve boje spektra prvog i drugog stupnja..u jednakim omjerima.

svatko tko tone mora prvo stići do samoga dna da bi se počeo uspinjati. neki koji su tamo bili kažu da dolje ima neka vrata kroz koja ulaziš u svijet s neslućenim horizontima. u moru podsvijesti nije baš sve tamno i strašno.

U prostranstvima tvoje podsvijesti, ja sam samo stranac... Ja gledam poznate mirise u drugim ulogama, a boje pričaju sasvim drugačije priče...

ne pitam onog je li sretan - mornar koji je pomirisao taj cvijet pustio je miris u more, more ga je donijelo jednog jutra boje ruže do rijeke, a rijeka ga je izlila na naše obale ...samo rijetki su to osjetili.

pričaju mornari da na dalekim obalama raste cvijet od čijeg se mirisa postaje sretan. Oni koji su se vratili, o tome nisu ništa znali, pitajte one koji se nisu vratili...

ako je sretneš odjevenu u bijelo - ne vjeruj joj - to su tamna mora podsvijesti u koje, ako zaplivaš, možda se nećeš ni vratiti.

Skitam bespućima bezdana i osluškujem gorak okus života. Sjena nade uhvatila me pod ruku pa zajedno zazivamo Sudbinu koja je s Nadom otišla u šetnju... Možda i nju sretnem, možda odjevenu u bijelo...