:-)))))

 
Postojanje i ljubav je poput mjehurića od sapunice. Svaki tren može nestati. …
A ja nekako imam potrebu podijeliti svoje misli sa svijetom, ostaviti ih da vise negdje u prostoru, možda ih netko zapazi, zapamti na tren, i tako dio mene ostane vječan.
Jer ipak smo svi mi prolazni. A ja ne želim da me pregazi vrijeme..

http://www.youtube.com/watch?v=y8Ch6MG-kpM&feature=related
 
 

A kao netko će se sjećati nas svih za 100,150 godina?

kažu da čovjek umire tek onda kada prestane sjećanje na njega :)))

Možda. Problem je izabrati što prenijeti novim generacijama? Ja do dana današnjeg niš, ali ama baš niš vrijednog nisam našao sa ovih prostora što bi valjalo sačuvati i prenijeti.

bas me boli briga oc me se netko sjecat il ne đizs ljudi bit ce te mortus, ucravi i fosilizirani, bas cvam treba bista i blagadan

Što visi teži da otpadne.

Men are haunted by the vastness of eternity. And so we ask ourselves: will our actions echo across the centuries? Will strangers hear our names long after we are gone, and wonder who we were, how bravely we fought, how fiercely we loved?

bolje i vrijeme neg kamion :))))