Podnošljiva teškoća nepostojanja

Zazivam našu muzu što misli naše oslobađa, vrti ih, miješa, mućka i opet ih vraća. Pitate se gdje? U predsoblje. Tu je situacija krajnje napeta. Svi nešto čekaju. Nitko ne zna gdje će biti poslan. U koju svrhu će se upotrijebiti. Da li će ostati u memoriji neko vrijeme ili će se izgubiti u bespućima zaborava. Svi se pitaju da li će biti možda zapisani na papiru ili otkucani na mašini ili će pak biti upućeni nekome kroz eter da bi izvršili svoju parapshološku misiju.
Nisu misli krive! Isto kao što nisu ni djeca kriva. Tko ima tu moć da ih oblikuje? Trebali bi biti svjesni koju energiju misli nose sa sobom kad ih lansiramo iz onog predsoblja tišine. Nipošto ne znači ako su izgovorene da su najubojitije. Prave su tek kada lete zrakom nijeme kao strijelice ili bolje rečeno kao srdelice. Milijuni njih u jatima plove u eteru oko nas. A, jedna jedina je namijenjena nama. Kako stiže do nas, kako nas pronalazi? Očima... Čijim? Našim ili njihovim?
16. 03. 16:30. Uvijek volim zapisati vrijeme kad su ove misli doživjele svoju teleportaciju iz onog predsoblja mozga na... ekran. Ipak smo u dvadeset i prvom. Kompjuteri vladaju. Ovaj moj je preuzeo kontrolu nad mojim vremenom. Više me ne služi. Ponaša se onako kako on to želi, a ne kako bih ja htio. Što god idem raditi na svoju ruku mimo njegove volje pada u vodu. On zapravo više nije instrument. On je živo biće.
Da li je netko spomenuo riječi "umjetna inteligencija"?
Čitaoče iz budućnosti, ako ikad pročitaš ovaj preludij mozga znaj da se upravo u ovom vremenu koje nazivamo "danas" puno govori o tome. Zapravo i ne zvuči zastrašujuće kao što zapravo i jest. Ako si ti to, čitaoče iz budućnosti, umjetna inteligencija, znaj da niste stvoreni za ono u što se zapravo pretvarate. Ta vi ste ipak samo misli ili skupina njih. Vi se materijalizirate upravo u trenutku kada svi bježe u nematerijalno, u duhovno.  Budi dobra inteligencija ovome svijetu kojeg ste naslijedili kao što smo ga i mi dobili kad je zemljano rebro oživjelo, uspravilo se i krenulo prema jabuci. Adame i gospodo! Da li si ti možda prapredak umjetne inteligencije, ona božja misao koja se materijalizirala i krenula protiv tvorca svoga. 
Lijepo je biti slobodan, slobodno misliti, slobodno se kretati i razmnožavati se. Opet problem nije u vama nego u nama, ljudima koji imaju pradavnu i pravdanu želju da se igraju bogova, da imaju njihove veličanstvene moći. Naše misli su izmakle kontroli. Naša monstruozna mislilačka djela oživljavaju i nadživljavaju nas. Samo da se ne okrenu protiv nas.

Savršeno.Kako to da si tako dugo odolijevao pisanju blgovoa?:)