prosipanja

Robert, Ralf, Đulia i Melisa su se vozili automobilom niz autoput ka moru. Hotel im je bio rezerviran, i veselili su se svome dvostrukom medenom mjesecu. Melisa je ponekada pomalo snuždeno okrenula lice prema prozoru i tiho pustila suzu, jer njoj nešto ipak nije bilo po volji u tom sretnom aranžmanu. Što? To ćemo tek saznati kada ispitamo sudbine naših likova.

Robert je rođen u radničkoj obitelji. Njegova majka, žena posebne ljepote i liječnica svjetskog glasa, začela je sina u sretnom braku s kandidatom za Nobelovu nagradu, Norbertom von Dringehendom. Posvetivši se karijeri, nisu imali mnogo vremena za svoje dijete, nego su se okrenuli svojim radovima i istraživanjima. Roberta je to neobično pogađalo, te je zapao u negiranje svoje istinske sudbine, stalno si govoreći kako je on dijete rudara i medicinske sestre iz ambulante. Melisu je upoznao već na prvom izlasku u grad, čim je upisao studij i smjestio se u studentsku sobicu s pjesnikom i kiparom Ralfom. Sve troje su se sve češće viđali, dok se nisu odlučili vjenčati. Vjenčanje je bilo zakazano za jednu srijedu kada melisa nije imala predavanja, a dečki su se zdušno bacili na prikupljanje dokumenata za vjenčanje. Jedan od njih dvojice, sada se više ne mogu složiti koji je to bio, shvatio je poražavajuću istinu da se brak može sklapati između jednog muškarca i jedne žene. Postojala je teoretska mogućnost da se vjenčaju i njih dvojica, ali opet bi Melisa ostala izvan te zajednice. Trebali su naći četvrtu osobu, po mogućnosti ženskog spola.
Na stolu na kojem je Ralf radio svoje kupive i pisao pjesme su razmotali veliku mapu grada, prelomili ga u područja i započeli epohalnu i epopejnu potragu za četvrtim članom dvostruke bračne zajednice. Svatko je preuzeo na sebe jedno područje i pretraživao teren tražeći onakvu kakvu su zamislili: morala je imati dugu, gustu, kovrčavu kosu, prirodno tamne i ogromne oči, uzak struk i zamamne bokove, oblu i tvrdu guzu i istu takvu sklonost pjesništvu.
Đuliju su našli nakon što su odustali od pješačke potrage za savršenom ženom, pa odlučili u Mali oglasnik staviti uspjelu Ralfovu pjesmu i istovremeno oglas:
«tri sretna srca,
u ljubavi kuca,
žele naći jedno
da budu zajedno.»
Oglas nikada nije izišao, jer je Melisu na putu do redakcije presrela brucošica veterine i upitla je može li s njom doći na vježbe iz ginekologije, jer je njena redovna krava Šara ostala stelna, a neće dobiti potpis ne napravi li vježbu iz osjemenjivanja. Melisa je nevoljko pristala. Došle su u zgradu fakulteta i ušle u staju. Melisa je stala u boks nad kojim je pisalo «Šara», a djevojka ju je zavezala i zamolila da stane na sve četiri, skine gaće i zagrize nešto tvrdo. Melisa je poslušala, a nakon vježbe je pojela papirić s oglasom i ispričala Đuliji, uz espresso u ljupkoj kafeteriji iza fakulteta, kako ona i njena dva mladoženje traže srodnu dušu za zajednički život. Đulija, sa svojim izostankom ženstvenosti i dugačkim rukama nipošto nije ličila na ono što su svi troje željeli, ali nedvojbeno je znala zahvate kakve ni najbolji muški nisu, pa je stoga Melisa izravno ponudila brak i vjernost njenoj čvrstoj ruci. Đulija se našla pomalo iznenađena ali silno zaprepaštena, pa nije mogla doći k sebi od uzbuđenja, na što je Melisa zadovoljno klimnula glavom i povela je k ovoj dvojici. Oni su bili nesebično usplahireni i to su pokazivali mašući rukicama. Njihovo iznenađenje je bilo uistinu veliko, ali ne i preveliko, a da odmah nisu izvadili svoja vjenčana odijela i počeli ih glačati kako bi stigli na vrijeme urediti svoj izgled. Željeli su na taj sretni dan tako i izgledati. Robert je zamolio Ralfa, a ovaj mu nije mogao odoljeti, da sami načine svoja sretna odijela za najsretniji dan. No, divno ih je bilo gladati kakoi zabadaju svoje tvrde iglice u meka sukna dok su djevojske prele pređu i zazivale ovčice i janjad. Sve ih je to podsjećalo na ugodnu mladost u djetinjstvu, a Roberta je posebno veselilo to što je njegovo vjenčano odijelo sve više nalikovalo sjećanjima iz slatkog radničkog djetinjstva kada bi njegova majka za koju nije želio priznati da je liječnica svjetskog glasa, znala sjesti i naštrkati mu nešto toplo za teške zime siromašnih radničkih obitelji. Robert uistinu nije bogznakako jednostavan za definiranje i svi opisi njega ovise o tome koliko je toga trenutka poricao svoju obitelj.
Melisa i Đulija bi za to vrijeme veselo plesale i vijorile svoje šalove i ešarpe oko njih. Nosile bi velove od srebrnaste paučine, svilene haljine i mirisne kose upletene u grudnjake bi zaplitale, pa se saplitale i raplitale, ovisno o dobu dana i mijenama muškog šića. Kada bi prsnule grudi u svoj njihovoj bjelini, znali su se momci neki puta i ubosti u svoje prste od iznenađenja, žeđi i igle.

Pred matičara su izišli u pratnji Ralfove klase s akademije i nekim izabranim modelima za aktove. Došli su u sovjim radnim uniformama, ali nisu izgledali toliko profinjeno kao mladenke odjevene kako us bile odjevene za vrijeme svojih vilinskih plesova oko mladih švelja. A mladođenje su izgledali upravo prekrasno. Ralfovo umjetničko umijeće i Robertov smisao za šalu okarakterizirali su njihova vjenčana odijela i to se moglo vidjeti čak i kroz zatvorene zidove. Pravilni oblici, pjesnički uzorci, ravnomjerni ubodi oštrom iglom i svilenim koncem, to je bilo pravo odijelo za mladoženju koji se ženi svojom metafizički voljenom dragom!

Već istoga dana su sjeli u automobil strane marke i povezli se na medeni mjesec. Neobično otmjen hotel prepun klijentele vrhunskih i svjetski poznatih šminkera i irskih i jet setera oduševljavao ih je svojim kristalnim lusterima, šankovima od mahagonija, perzijskim sagovima i teškim, masivnim livriranim potrčcima. Sve je bilo kao u raju, no Melisa je i dalje misteriozno pogledavala kao Valnea za Crnim čovjekom: ljubavno, no i neobično tužno. Već se dugo družila s Robertom i uočila je njegovu neobično spretnu spretnost i vještinu u sagledavanju prošlosti na poosebno zanimljiv način. I ona je, baš kao i on prije nje, odlučila pribjeći zaboravu i pravila se da je član četverostruko zaljubljenog tijela s više glava i avant-gardnim smislom za lijepo. Ostavila je strepnje u najdubljoj ladici zaključane. Kada prođe ljubavni žar, i medeni mjesec bude obavljen, tražit će od Đulije da joj iskreno prizna koji li je razlog za sve rjeđa igranja u staji i je li to ikako povezano s činjenicom da njihovi dečki sve češće na koljenima imaju slame?

:))

eh, budaletino. :)
ajd, sad te idem izbacit iz vip grupe :D