Moj WEBlog

živiot mi je počeo kad sam te upoznala.I mislim da je završio kad te nisam mogla spasiti.Mislila sam da uspomena na tebe oboje održava na životu.Mogu opet voljeti,ma koliko velka bila moja tuga....-osjetila sam da se u meni našto lomi...OPROSTIT ĆU SE OD TEBE.Gubitak je bio dio mog putovanja.No i pokazao mi je što vrijedi.Kao i ljubav na kojoj jedino mogu biti zahvalna.osjećam se izgubljeno bez smjera i kompasa.Nikad prije nisam bila izgubljena.TI si bio moj Sjever.S tobom sam uvijek pronalazila pravi put.Oprosti što sam bila ljuta kad si otišao,nisam željela da ostanem sama.Sinoć si mi došao u snove sa svojim smješkom,grlio si me kao ljubavnik,ljuao kao dijete. Od sna pamtim samo..........Osjećaj mira.Probudila sam se sa njim i pokušala ga održati na životu.Pišem ti da sam na putu prema tom miru..Žao mi je za svaku našu svađu.Žao mi je što te nisam držala takvom snagom da te ni Bog ne bi mogao odvući.U mom životu nema ni sata bez tebe,a cijelo vrijeme uspomene naviru poput plime.Danas sam mislila o danima naše sreće....Borim se protiv straha,govorim sebi da ćemo se jednog dana sresti.Iskušala sam 1000 mogućnosti,zamišljam što ću ti reći......što reći jedinoj osobi koju sam voljela.........                       ...neke osobe,jednostavno uđu u naš život,ostve tragove,odu i onda ništa nije kao prije........