Moj WEBlog

Jedan mladić i jedna djevojka zaljubiše se ludo.
I odlučiše se zaručiti.Zaručnici se uvijek međusobno darivaju.Mlađič bijaše siromašan--  jedino vrijedno što  imao bio je sat kojeg je nasiljedio od djeda.Misleći na prekrasnu kosu svoje voljene,odlući prodati sat kako bi  kupio jednu lijepu kopču za kosu od srebra.
Ni djevojka nije imala novaca za poklon svom zaručniku.
Zato ode do dućana glavnog trgovca u tom mjestu i proda svoju kosu.NOvcem koji je dobila kupi zlatni lanac za svog dragog.I tako,na dan zaruka,ona mu pokloni lanac za sat koji je već bio prodan,a on njoj kopču za kosu koje više nije imala...

-Znam to,već sam voljela...
Ljubav je kao droga.U početku si u stanju euforije,potpune predanosti.Onda,slijedeći dan,želiš više.Još uvijek nisi ovisnik,ali doživljaj ti se sviđa i misliš da ga možeš zadržati pod kontrolom.
Misliš intezivno na voljenu osobu dvije minute i onda je se ne sjetiš slijedeća tri sata.
-Ali,zakratko,privikneš se na tu osobu i počneš u potpunosti ovisiti o njoj.Tada već misliš na nju tri sata, zaboravljš ju na dvije minute.Ako nije u tvojoj blizini,prolaziš kroz iskustvo kakvo imaju ovisnici  kad ne mogu doći do droge.
Na tom stupnju,isto kao  što i ovisnici  kradu i ponižavaju se da bi došli do onoga što im je potrebno,i ti si spreman učiniti bilo što zbog ljubavi...
ZATO SMIJEMO VOLJETI SAMO ONOGA KOJEGA MOŽEMO ZADRŽATI UZA SE...

Ti što voliš da te volim
TI što želiš da te želim
Ti što moliš da te molim
TI što daš,a ništa neuzvračaš........
              idi i ne vračaj se znaj....

Dane provodim na obali moje tužne budućnosti.More je mirno,valova više nema.Mrtvo more mojih suza.Sjedim na klupi u parku,vjetar nježno i bolno pomiće mi kosu.Nježno spuštaju se suze iz mog oka.JA te moram zaboraviti,tvoje oči,glas,tvoj smijeh i poljupce.Rekli su mi:Moraš ga zaboraviti. Lako je reći,ali je teško to učiniti.Zaboraviti tvoje ime,znaći zaboraviti ljubav,zaboraviti živjeti.......

živiot mi je počeo kad sam te upoznala.I mislim da je završio kad te nisam mogla spasiti.Mislila sam da uspomena na tebe oboje održava na životu.Mogu opet voljeti,ma koliko velka bila moja tuga....-osjetila sam da se u meni našto lomi...OPROSTIT ĆU SE OD TEBE.Gubitak je bio dio mog putovanja.No i pokazao mi je što vrijedi.Kao i ljubav na kojoj jedino mogu biti zahvalna.osjećam se izgubljeno bez smjera i kompasa.Nikad prije nisam bila izgubljena.TI si bio moj Sjever.S tobom sam uvijek pronalazila pravi put.Oprosti što sam bila ljuta kad si otišao,nisam željela da ostanem sama.Sinoć si mi došao u snove sa svojim smješkom,grlio si me kao ljubavnik,ljuao kao dijete. Od sna pamtim samo..........Osjećaj mira.Probudila sam se sa njim i pokušala ga održati na životu.Pišem ti da sam na putu prema tom miru..Žao mi je za svaku našu svađu.Žao mi je što te nisam držala takvom snagom da te ni Bog ne bi mogao odvući.U mom životu nema ni sata bez tebe,a cijelo vrijeme uspomene naviru poput plime.Danas sam mislila o danima naše sreće....Borim se protiv straha,govorim sebi da ćemo se jednog dana sresti.Iskušala sam 1000 mogućnosti,zamišljam što ću ti reći......što reći jedinoj osobi koju sam voljela.........                       ...neke osobe,jednostavno uđu u naš život,ostve tragove,odu i onda ništa nije kao prije........             

....i nemoj misliti da te mrzim,ne mrzimte

    mrzim sebe što te toliko volim

    što sam ti toliko slijepo vjerovala

    što sam vjerovala da i ti to osjećaš prema meni

    mrzim se toliko da boli...........

                          možda jednom dođe naše vrijeme,  jer umorna sam od čekanja da  dotaknem tvoj obraz........da osjetim tvoj zagrljaj .......da naslonim glavu na trenutak samo..........i da ošlušnem vrijeme kako prolazi............možda jednom,dođe naše vrijeme....................