MELANKOLIJA
Među ružama, kod nas nema njih,
poluzasjenjen, vidjeh obraz tih.
On za me, i ja za nj tad nemah znanja
a med nama bje tako puno sanja.
Digao se most kao duga sjajna
od mene do nje, pa je tako tajna
ići između mene i nje smjela,
o, nalik na jad oborena čela.
Vrča njenoga napitak je bio
kao da si žar u srce mi lio.
I sjetih se tad da nje nema više,
da na grobu joj vjetar grane njiše.
12.04.2006. u 12:18 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara