Moj WEBlog

                          možda jednom dođe naše vrijeme,  jer umorna sam od čekanja da  dotaknem tvoj obraz........da osjetim tvoj zagrljaj .......da naslonim glavu na trenutak samo..........i da ošlušnem vrijeme kako prolazi............možda jednom,dođe naše vrijeme....................

I'll keep my fingers crossed for you
:-))

Da ne postoji to JOŠ JEDNOM-bol bi izbrisala sve izazove u prolazu,koji nas dodirju s više ili manje boje,mirisa i zvukova.Čekanje treba pretvoriti u izvjesnost,otvoriti sva vrata i prozore vidicima i svježini života kojeg si omeđila svojim imenom.Biti će i postoje zagrljaji koje želimo,možda su tu negdje kraj nas,ali ih bol pretvara u strah od novog rastanka i još jednog ČEKANJA.