Što to ima u ljudima glupo….?
Pitam se zašto ponavljamo neke greške koje smo počinili.
Zašto, kada smo naučili da nešto ne valja, da jednostavno ne dignemo ruke i krenemo dalje?
Uvijek postoji neki razlog zbog kojeg ćemo barem krajičkom oka promatrati razvoj situacije i pokušati uvjeriti sebe da se nešto promijenilo i da smo ipak ostavili pozitivan trag…
Što je jače?
Sjećanje na onaj zanos u kojem se živjelo neko vrijeme. Flashbackovi onih divnih trenutaka koje ste proveli s nekim? Tuga za istima? Besmislena beskonačna potraga za istima?
Ili su jače opekline nastale kada se sve počelo rušiti? Opekline uzrokovane teškim izgovorenim riječima? Ili još gore.. one uzrokovane lažima i dvostrukim igrama? Opekline koje svaki puta zapeku ponovno kada zaboravimo na njih.
Zašto smo ponekad spremni to zaboraviti? I ponovno vjerovati u druge i vjerovati da se nešto promijenilo.
Prolaze kroz glavu osobe u koje smo nekad vjerovali i kojih nema više tu , možda zbog naših dvostrukih mjerila tada. Priznajemo li sami sebi da možda mi nismo bili fer samo zato jer smo bili previše sebični da bi uopće saslušali… ?
Zašto se uopće glupo zamaramo uvijek istim stvarima?
07.04.2006. u 14:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
hehe, jer previše želimo vjerovati onome što je, valjda, ili samo moramo još jednom potvrditi vlastitu glupost?
Autor: solace | 07.04.2006. u 16:22 | opcije
Stara navika.
Autor: Taisha | 07.04.2006. u 22:32 | opcije
Zanimljivo propitivanje naših sudbina :).
Autor: IsadoraDonnerGrau | 11.04.2006. u 15:12 | opcije