Hvalospjev ljubavi
Kada bi govorio jezicima ljudi i anđela,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih kao mjed što zveči
ili cimbal što ječi.
Kada bih imao dar proroštva
i kad bih znao sve tajne i svo znanje
i kad bih imao svu vjeru
da bih mogao pomicati planine,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
I kada bih razdijelio za hranu siromašnima,
sva svoj dobra
i kada bih predao svoje tijelo
tako da izgara,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je strpljiva, dobročudna je.
Ljubav se ne natječe, ne postupa krivo, nije ohola, nije častohlepna,
ne traži ono što je njeno,
ne ljuti se, ne misli loše,
ne raduje se nepravdi,
a veseli se istini,
sve podnosi, svemu vjeruje,
u sve se nada, sve poduzima,
ljubav nikad ne nestaje.
Čak i da proroštva izblijede,
čak i da jezici utihnu,
ili da se uništi znanje.
Shvaćamo samo djelomično
i prorokujemo samo djelomično,
a kada dođe ono što je savršeno,
nestat će ono što je djelomično.
Kada sam bio dječak
govorio sam kao dječak, poimao sam kao dječak,
razmišljao sam kao dječak,
a kada sam postao muž,
udaljio sam od sebe ono što je nekad bilo od dječaka.
Sada vidimo kroz zrcalo nejasno,
a tad čemo vidjeti licem u lice.
Sada saznajem podijeljeno,
a onda ću spoznati
kao što sam i spoznao sam sebe.
Sada nam pak preostaju vjera, nada i ljubav.
Od ove tri, najveća od svih je ljubav.
30.03.2006. u 13:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar