Bloody

The wise man said just walk this way
to the dawn of the light
the wind will blow into your face
as the years pass you by

hear this voice from deep inside
its the call of your heart
close your eyes and you will find
the passage out of the dark...

Here I am
will you send me an angel
Here I am
in the land of the morning star

The wise man said just find your place
in the eye of the storm
seek the roses along the way
just beware of the thorns

The wise man said just raise your hand
and reach out for the spell
Find the door to promised land
just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
its the call of your heart
close your eyes and you will find the way out of the dark...

... Trust in your emotions
believe in your dreams...

Kada bi govorio jezicima ljudi i anđela,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih kao mjed što zveči
ili cimbal što ječi.

Kada bih imao dar proroštva
i kad bih znao sve tajne i svo znanje
i kad bih imao svu vjeru
da bih mogao pomicati planine,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
I kada bih razdijelio za hranu siromašnima,
sva svoj dobra
i kada bih predao svoje tijelo
tako da izgara,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je strpljiva, dobročudna je.
Ljubav se ne natječe, ne postupa krivo, nije ohola, nije častohlepna,
ne traži ono što je njeno,
ne ljuti se, ne misli loše,
ne raduje se nepravdi,
a veseli se istini,
sve podnosi, svemu vjeruje,
u sve se nada, sve poduzima,
ljubav nikad ne nestaje.
Čak i da proroštva izblijede,
čak i da jezici utihnu,
ili da se uništi znanje.

Shvaćamo samo djelomično
i prorokujemo samo djelomično,
a kada dođe ono što je savršeno,
nestat će ono što je djelomično.
Kada sam bio dječak
govorio sam kao dječak, poimao sam kao dječak,
razmišljao sam kao dječak,
a kada sam postao muž,
udaljio sam od sebe ono što je nekad bilo od dječaka.

Sada vidimo kroz zrcalo nejasno,
a tad čemo vidjeti licem u lice.
Sada saznajem podijeljeno,
a onda ću spoznati
kao što sam i spoznao sam sebe.
Sada nam pak preostaju vjera, nada i ljubav.
Od ove tri, najveća od svih je ljubav.

This Romeo is bleeding
But you can't see his blood
It's nothing but some feelings
That this old dog kicked up

It's been raining since you left mežNow I'm drowning in the flood
You see I've always been a fighter
But without you I give up

Now I can't sing a love song
Like the way it's meant to be
Well, I guess I'm not that good anymore
But baby, that's just me

And I will love you , baby - always
And I'll be there forever and a day - always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die , you'll be on my mind
And I love you - always

Now your pictures that you left behind
Are just memories of a different life
Some that made us laugh, some that made us cry
One that made youhave to say goodbye
What I'd give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
When you say your prayers try to understand
I've made mistakes, I'm just a man
When he holds you close, when he pulls you near
When hesays the words you've been needing to hear
I'll wish I was him 'cause those words are mine
To say to you till the end of time

Yeah, I will love you baby - always
And I'll be there forever and a day - always

If you told me to cry for you
I could
If you told me to die for you
I would
Take a look at my face
There's no price I won't pay
To say these words to you

Well, there ain't no luck
In these loaded dice
But baby if you give me just one more try
We can pack uo our old dreams
And our old lives
We'll find a place where the sun still shines

And I will love you baby - always
Ad i 'll be there forever and a day - always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The worsd don't rhyme
And I konw when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always

In silenzio muore il sole in cielo
un nuovo giorno se ne va,
passa e va, per la sua strada
Un cavallo bianco come un velo via di qui ci portera'
ci insegnera' la nuova strada...
Anche il canto dell' aurora ** muto ormai
Tace il mare, il vento ** tutto intorno a noi...
Ma nel risveglio come un eco corre e va
un dolce canto di emozioni in liberta'...

Corre quel cavallo bianco in cielo, guarda dove arrivera'
se arrivera', alla sua meta
Tra le nuvole del cielo portera'
il calore delle stelle su di noi...
Ma nel risveglio la mia mente corre e va
per strade arcane e infinite senza eta'...
E le tue mani suonano dolci note per me
Seguendo un canto che ormai limiti non ha...

Ljubiti jedan sat osobina je životinje.
Ljubiti jedan dan osobina je čovjeka.
Ljubiti cijeli život osobina je anđela.
Ali voljeti cijeloga života samo jedno biće, to je osobina bogova!

U neveri slomljenih misli,
među otiscima krvavih suza pijeska
i rastrganih komadića stakla
ostavljenih vjetru,
među žutim stranicama pustih briga
pred horizontom odnesenih sjećanja,
usnula, ostavljam noć...
noć zarobljenu među oronulim
granama crnila i sutona,
među pupoljcima proljeća od jučer,
otvaram prozor svojih čežnji,
i trijezno opijena varkom sjena,
treperim...

...Ali kada se probudim
ti si vječni dio moga
sjećanja...

Ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije,
jer fališ mi do bola,
i znam da bit će još i bolnije,
jer svaka ljubav nova
ruši vjeru u tebe...
Ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije...

Koje su to riječi
što su meni sišle s usana,
ne poznajem ni jednu
što bi kazni ovoj bila jednaka,
jer su osveta i ponos
dvije sestre blizanke
rođene u ponoć, jedna malo prije,
druga kasnije...

Ako ikad vratim vjeru u tebe,
i onda lažna nada nikne za mene...
Na poljima od snova ne pušta se korjenje,
ovo mi je škola,
i drugi puta ću pametnije...

Ovo mi je škola,
i drugi puta ću pametnije,
jer fališ mi do bola,
i znam da bit će još i bolnije,
jer su osveta i ponos
dvije sestre blizanke
rođene u ponoć, jedna malo prije,
druga kasnije...

Ako ikad vratim vjeru u tebe,
i onda lažna nada nikne za mene...
Na poljima od snova ne pušta se korjenje,
ovo mi je škola,
i drugi puta ću pametnije...

Na poljima od snova ne pušta se korjenje,
ovo mi je škola,
i drugi puta ću pametnije...
Drugi puta ću pametnije...

Dok tama pada nad grad,
preda mnom miris sumnje
postaje trenutak tvojih misli,
suza mog nemara,
jer negdje na horizontu korak zapinje
i postaje...
vječan...

Zaboravljena tamom večernje sućuti,
onim mirisom spaljene laži na mojom koži,
šutim u sumornoj zori noćnog svanuća,
bez daha, bez krika...

Kap oluje me budi kao krvav mjesec zapale zvijezde u ponoru svijesti.
Proganja me dodir noćnog leptira,
zbunjuje miris bijeloga cvijeća
poput vrela bez vode
ostajem samo suza svijesti na tvom mutnom oku...

To see you when I wake up
Is a gift I didn't think could be real.
To know that you feel the same as I do
Is a three-fold, Utopian dream.
You do something to me that I can't explain.
So would I be out of line if I said:
'' I miss you ''?

I see your picture,
I smell your skin on
The empty pillow next to mine.
You have only been gone ten days,
But already I'm wasting away.
I know I'll see you again,
Whether far or soon.
But I need you to know that I care,
And I miss you...


Incubus

Noćas, kada i posljednji veo bjeline prekriva moje lice
poput praha zvijezdi, što prekriva sjenu mjesečevu,
kada moj dah ostaje neživ na prozorskom staklu,
tiho dotičem taman trenutak mojih očiju,
miris utrnulog ljiljana opijenog varkom nježna lepitirova leta,
osjećam tok vode kao izvor svoje tuge,
kao iluziju na svom dlanu
nosim miris tvog lančića...
i znam da te volim...

Dok pogledom pratim let leptira,
njihova igra postaje kao san,
kao pahulja snijega na tvojoj kosi,
kao miris neke ruže u vrtu sjećanja...

Prošlost nestaje,
pretvorena u razlivenu tintu
na nevinom papiru,
pretvorena u tugu u onoj tužnoj,
zaboravljanoj pjesmi...

A budućnost nikad neće doći,
nikad onaj tren bez boli...
I uvijek ćeš biti
kao zrak koji trebam,
uvijek ćeš biti
kao voda na mojim žednim usnama...

Svaki trenutak u tami
prekriven je iluzijama...
sjećanja koja krijemo od samih sebe zbog straha...
zbog straha da se sjetimo...
A zapravo nikad nećemo zaboraviti...
Jer nam je suđeno da pamtimo...
Da pamtimo ona zrnca pijeska u čaroliji zaborava...

Apokalipsa sumornog jutra
proganja naše misli
kao što zalazak sunca svake večeri
dotiče horizont
ove vječnosti...

Ostavljena na kiši svoje duše,
u tami ulice,
uvučena u najtamniji kut vlastitih misli..
više ne očekujem preokret...

Sumnja dodiruje vrhove crnih sjena stabala
što šapuću mi o postojanju...
Vjetar neprekidno govori i budi me,
da vršcima prstiju pokrivam
golo tijelo svoje naivnosti...

U tihoj zasjedi očekujem kraj...bez suza.
Dodirujem prstima cestu tvojih koraka,
možda osjetim da sam živa...?
Čemu čeznuti sada
kada si otišao
i miris naše ruže odnio
u sjećanje ...?