TAJ trenutak...
...nisam trebal biti tam baš u taj trenutak i sve to vidjet... al sam bil!
...i nisam to, baš ono, trebal napisati... al budem, eto!
...a napisal bum između ostaloga i zato kaj mi je teško pojmiti beskraj... beskraj materije, beskraj energije, beskraj TUGE... pa si mislim - ako postoji sveukupnost, pa tako i sveukupnost 'tuge', i ako se podijeli sa drugima, manje bu ostalo tam na hrpi...
...a desilo se danas... autobus je pregazio dječaka... i uzel mu život... i ti njegovi roditelji... kak buju noćas zaspali?
...pa si, eto, mislim... ak im uzmemo barem malo tuge pa razdijelimo među sobom... možda jednom i uspiju...
30.03.2006. u 0:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
divan si, leptire.
Autor: crna_srna | 30.03.2006. u 0:04 | opcije
;)
Autor: gracias | 30.03.2006. u 0:16 | opcije
Da
Autor: shagar | 30.03.2006. u 0:17 | opcije
kad bi moglo pomoci, uzela bih svu tugu svjeta sebi(znam ja kaj bi s njom)
Autor: VandaVampirica | 30.03.2006. u 0:56 | opcije
Sve je taj trenutak i nista vise......
Autor: sonora | 31.03.2006. u 5:15 | opcije
Svjedočila i ja jednom, čitave noći bdjela nemirna, rastrzana tugom, preispitivanjem svojih zanemarivanja najdražih i onda slijedeće jutro bjesomućno prelistavala novine u potrazi za vješću...pisale su tek tri rečenice , u onoj rubrici ukratko... percepcija boli !?
Autor: lleeaa | 02.04.2006. u 21:19 | opcije