U zagrljaju sudbine

 
U zagrljaju sudbine – vrijeme stane
Muk noći razbija sjaj zvijezde
 
U trenutku vječnosti
Izroni slika iz dubine
Glas duše prozbori:
Oči će ti reći sve
 
Uplovi život u nj
I toplina tijelom prostruji
 
Maštajući o plavoj minuti
Na zrakama jutra
Željni da to bude sutra
Pod mjesecom zastali
 
Da bi rekli – jedini
 
Rekli, a usne ne pomakli
Rekli, glasa ne izustivši
 
Znali su
Jer progovoriše oči
 
Zorno poput vala
Nanosi sudbina čaroliju
Na tijela ispružena na pijesku života
A mistična ljepota proljetnoga vjetra
Rasplamsa vatru ljubavi
 
Poljubac – sjaj mjeseca zamrači
 
Zagrljeni – u naručju noći

26.03.2006. u 20:51   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar