U zagrljaju sudbine
U zagrljaju sudbine – vrijeme stane
Muk noći razbija sjaj zvijezde
U trenutku vječnosti
Izroni slika iz dubine
Glas duše prozbori:
Oči će ti reći sve
Uplovi život u nj
I toplina tijelom prostruji
Maštajući o plavoj minuti
Na zrakama jutra
Željni da to bude sutra
Pod mjesecom zastali
Da bi rekli – jedini
Rekli, a usne ne pomakli
Rekli, glasa ne izustivši
Znali su
Jer progovoriše oči
Zorno poput vala
Nanosi sudbina čaroliju
Na tijela ispružena na pijesku života
A mistična ljepota proljetnoga vjetra
Rasplamsa vatru ljubavi
Poljubac – sjaj mjeseca zamrači
Zagrljeni – u naručju noći
26.03.2006. u 20:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara