Posljednji romantik

 
U zagrljaju sudbine – vrijeme stane
Muk noći razbija sjaj zvijezde
 
U trenutku vječnosti
Izroni slika iz dubine
Glas duše prozbori:
Oči će ti reći sve
 
Uplovi život u nj
I toplina tijelom prostruji
 
Maštajući o plavoj minuti
Na zrakama jutra
Željni da to bude sutra
Pod mjesecom zastali
 
Da bi rekli – jedini
 
Rekli, a usne ne pomakli
Rekli, glasa ne izustivši
 
Znali su
Jer progovoriše oči
 
Zorno poput vala
Nanosi sudbina čaroliju
Na tijela ispružena na pijesku života
A mistična ljepota proljetnoga vjetra
Rasplamsa vatru ljubavi
 
Poljubac – sjaj mjeseca zamrači
 
Zagrljeni – u naručju noći

 
Na kraju dana
Kad ostaneš sam
U svojim mislima
U postelji punoj praznine
 
Na kraju dana
Pitaš se – zašto?
Živjeti, raditi, plakati, pjevati, plesati!
A u krevetu sam zaspati
 
Na kraju dana
Sve što želiš je – ljubav
Biti voljen
Biti mažen
 
Na kraju dana
Sve što želiš je – šapat
Nježan na uhu, koji ti kaže:
Laku noć ljubavi!