interno...

svatko radi po svom. ili onako kako mu najviše odgovara.
ako ti nešto treba - nema nikoga da ti pomogne. no, kada nekome drugome nešto treba, ti si obično prva osoba koju nazove. tako je u poslu, među tzv. prijateljima, među tzv. ljubavima...  svi traže sve, a ne daju ništa zauzvrat. i onda ti se netko čudi kad se odcijepiš od svijeta, postaneš toliko introvertirana u svom svijetu da te stvarno nije briga za ništa. ne zanima me vanjski svijet, tko je s kim negdje bio, niti što se događa u ovom tužnom gradu, ne izlazim jer me ne privlači ideja da se spremam zbog nekih malograđanskih faca samo zato da ne komentiraju kako izgledam... ne želim trošiti svoj vrijeme na i zbog njih... nisu vrijedni toga.