hello
Jesen je počela prekrivati vrtove i ulice malenoga grada svojim rumenim plaštom.
U društvu topota kišnih kapi jedna djevojka sjedi prislonjena uz prozor i razmišlja o mirisu ljeta, o okusu ljubavi,
razmišlja o sebi.
Gdje su nestali stihovi njezinih pjesama?
Gdje su nestali leptiri kasnog proljeća?
Gdje je šapat s kojim je uvijek mogla pričati?
Lišća više nema i nebo je sivo.
Ona leži i nitko se ne pita da li diše.
Igralište ispred škole…
Kišni su se oblaci došli igrati.
Sve je sivo i sve je pusto,
samo on je tu. Došao je šaputati.
Došao se predstaviti:
Dobar dan! Ja sam tvoj Um. Došao sam da imaš s kim pričati.
17.10.2003. u 18:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar