sloboda

Da ljuti me,kad vani je hladno i kada pocnu duge dosadne jesenske kise, da ljuti me kada me uhvti prehlada i kada samo u kuci moram sjediti, i da ljuti me kada se drugi ljute ne mene iz neopravdanih razloga, i da ljuti me nervoza i brzopletost ljudi oko mene i ljute me njihovi ograniceni mozgovi, i njihova pravila kojih se sljepo drze...
i njihova optercenost novcima, i njihova providna gluma da su nesto bolji od drugih...
Da danas sam ljuta...

Ne ljuti se, neki to žele, smij se i budi sretna pa makar i glumila , jednom ćeš shvatiti da te ništa više ne može naljutiti .

Neka glumi srecu? Neka stremi prema tome da ju vise nista ne moze naljutiti? Da li ce to onda i dalje biti ona ili netko tko cijelo vrijeme glumi?

Svaka je emocija znak da nesto osjecamo, da nas neke stvari tangiraju ili da nesto trebamo promjeniti. Ipak na kraju balade mislim da onda treba reagirati ZAREZ ne glumiti.

- - - - - -

Da li ce tvoja ljutnja uciniti kisu zanimljivijom, a ljude manje ogranicenima. Sumnjam! Ostat ce samo nepopraviva rupa u zelucanoj sluznici i osjecaj izgubljenog vremena na tu emociju koju je tako lako osjecati, kada sigurno postoje kise koje ti nisu dosadne nego su bile i bit ce nezaboravne. Sigurno postoje ljudi ljudi ciji ti se sustav vrijednosti svidja i koji jedino glume pred policajcima na cesti.

A da svi mi svoju mentalnu snagu okrenemo na putovanje prema dobrim trenucima i ljudima vrijednim nase paznje? A da sve ostalo vidimo samo kao zanimljive lekcije i izazovne prepreke prema onom cemu svi stremimo - ljubavi - sreci.