1. idu dani
naravno, dan za danom ide, idemo i mi s njim.
a zapravo sam htjela reći kako je grozno kad uđeš u kuću a ono - tišina. ne čuje se ni dosadno zujanje muhe. previše nas je usamljenih duša koje lete prema nekim svojim zacrtanim ciljevima. poanta je u tome - što veći uspjeh postižemo, to gubimo veći dio svoje duše... ili možda griješim??
15.10.2003. u 6:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
POĐI U ŠUMU
Nogu na gas-pedalu i dalje, brže?
Stani malo i izađi iz automobila.
Pođi u šumu!
Kalendar pun termina,
jurnjava s jednog sastanka na drugi?
Pođi u šumu!
Nasmrt umoran i iscrpljen,
pritisnut tisućama stvari koje nisu potrebne?
Pođi u šumu!
Proljeće je . Na tebe čekaju stabla.
Divno drveće koje se šutke hrani tišinom i sokom,
koji se penje do posljednjeg vrha grana.
Tu ptice za tebe pjevaju,
Gdje si da ih čuješ?
Tu češ naći mir, neizricivi mir.
Hočeš živjeti intenzivno? intenzivan život
nije jurnjava, iz dana u dan, gonjen, pod
neprestanim pritiskom, uvijek tisuće ružnih
stvari. Hočeš sve znati, sve sa sobom ponijeti,
sve učiniti - da bi dobio čir na želucu ili
srčani udar?
Pođi u šumu
Lezi ispod drveta, stavi u usta vlat trave i uživaj
blaženu dokolicu. Tada će doći najbolje misli,
sanjat češ najbolje snove. Nestat će problemi
koje imaš iza svojih zidova
Pođi u šumu
Tu češ razbistriti glavu, smiriti dušu, upokojiti
srce. Kažeš mi: O, samo kad bih mogao!
Odgovaram ti: već si na putu!
Phil Bosmans
Autor: U_suton | 15.10.2003. u 6:39 | opcije