Veo tajne
Noćas, kada i posljednji veo bjeline prekriva moje lice
poput praha zvijezdi, što prekriva sjenu mjesečevu,
kada moj dah ostaje neživ na prozorskom staklu,
tiho dotičem taman trenutak mojih očiju,
miris utrnulog ljiljana opijenog varkom nježna lepitirova leta,
osjećam tok vode kao izvor svoje tuge,
kao iluziju na svom dlanu
nosim miris tvog lančića...
i znam da te volim...
26.01.2006. u 22:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara