Izvor tišine

Dok pogledom pratim let leptira,
njihova igra postaje kao san,
kao pahulja snijega na tvojoj kosi,
kao miris neke ruže u vrtu sjećanja...

Prošlost nestaje,
pretvorena u razlivenu tintu
na nevinom papiru,
pretvorena u tugu u onoj tužnoj,
zaboravljanoj pjesmi...

A budućnost nikad neće doći,
nikad onaj tren bez boli...
I uvijek ćeš biti
kao zrak koji trebam,
uvijek ćeš biti
kao voda na mojim žednim usnama...

26.01.2006. u 19:01   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar