Bloody

Ostavljena na kiši svoje duše,
u tami ulice,
uvučena u najtamniji kut vlastitih misli..
više ne očekujem preokret...

Sumnja dodiruje vrhove crnih sjena stabala
što šapuću mi o postojanju...
Vjetar neprekidno govori i budi me,
da vršcima prstiju pokrivam
golo tijelo svoje naivnosti...

U tihoj zasjedi očekujem kraj...bez suza.
Dodirujem prstima cestu tvojih koraka,
možda osjetim da sam živa...?
Čemu čeznuti sada
kada si otišao
i miris naše ruže odnio
u sjećanje ...?