My way......

Jednom kad sve ovo sad..bude daleko...
Kad svane dan ,nestane mrak..kad dodje netko..
I rasplete sve što veže me....sve niti ovog sna..
Možda tad cu ti priznat koliko sam te voljela...

Jednom kad mi sretnemo se .. u vrevi grada...
ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada...
i ako se ti osmjehneš mi ..kao nekada..
Možda ti priznam koliko sam te voljela..


Možda ću tad reći ti sve..ali danas još ne.... to ne rade velike djevojke...
ne , ne, one tek nasmiješe se i odu bez tuge..................................jer tuga dolazi kasnije......


Jednom kad ti pogledaš u oči moje.....
kad ponos više nebude igra za dvoje..
Tad ćemo mi, pričati....dugo ko nekada.....
I možda ti priznam koliko sam te voljela......

jako dobra stvar......i realne riječi.....brutalna realnost....