My way......

Jednom kad sve ovo sad..bude daleko...
Kad svane dan ,nestane mrak..kad dodje netko..
I rasplete sve što veže me....sve niti ovog sna..
Možda tad cu ti priznat koliko sam te voljela...

Jednom kad mi sretnemo se .. u vrevi grada...
ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada...
i ako se ti osmjehneš mi ..kao nekada..
Možda ti priznam koliko sam te voljela..


Možda ću tad reći ti sve..ali danas još ne.... to ne rade velike djevojke...
ne , ne, one tek nasmiješe se i odu bez tuge..................................jer tuga dolazi kasnije......


Jednom kad ti pogledaš u oči moje.....
kad ponos više nebude igra za dvoje..
Tad ćemo mi, pričati....dugo ko nekada.....
I možda ti priznam koliko sam te voljela......

Zelim se oprostiti od prošlosti....

Dozvolite......

Danas je prvi dan, nakon nekog vremena da se osjećam mirno.....
Poznat Vam je taj osjecaj......?
Nema vise onog tk? što? gdje? kada ? kako? i zasto?
I osjecam se dobro ....zaista.....
Iskreno..iskrena---....
Zanimljivo kao je život prevrtljiv, kako se igra s nama......
A jos do jucer sam mislila kako je sve izgubljeno.....
A da niti nisam pokušala pronaći bolji put....
On se sam od sebe pokazao......
I zato volim ovaj život!!
I želim voljeti....
Znam da to jos uvijek mogu.....
Dragi moji .....Dobrodošli u moj život.....

Pocetak, pocetak i opet pocetak......

Ponekad mi ih je preko glave....a opet ruku na srce svakome se jednako veselim.
Dobro ne bas onome koji je započeo upravo lošijim dijelom mog zivota....
Onaj početak kraja....
Ali dobro.....
Dobra ideja za dobru dobordošlicu svima onima koji se tome kao i ja opet vesele....

Ovo je moj pocetak....novi....
Pa krenimo....