Asulta mia

Sudbina ili mi? Hmmm, postoje dvije teorije oko sudbine, jedna je ta da nam je ona određena unaprijed i da sve što nam se dogodi je upravo bilo suđeno, a postoji pak i ona druga gdje stoji vjerovanje da ju možemo mijenjati, i da to zapravo radimo svakom odlukom u životu... Ja sam više aspektirana na onu drugu verziju. Ova prva više manje zvuči kao izgovor za kukanje kad se neki shit dogodi u životu pa opkrivimo "loše zvijezde pod kojima smo rođeni".. jednom riječju, BULLSHIT!
Vjerujem da ću u daljnjem tekstu napraviti pomutnju i prezir onih koji su pobožni i koji su pripadnici određenih i neodređenih vjera.. Nije da sam neki znanstvenik kojemu moraš dati čvrsti fizički dokaz da bi u nešto vjerovao, no Vjera kao opredjeljenje (kršćanstvo, islam, ..bla bla) je meni čista glupost koju su ljudi izmislili kako bi i na taj način mogli manipulirati drugima, a i ljudi su grešni sami po sebi i ništa što su oni izmislili ne završi dobro, pa brijem da neće ni to. Vjera je samo psihičko oružje kojima ostale ljude plaše da se ne bi kojim slučajem okrenuli sami sebi i počeli razmišljati svojom glavom.. I ono faking nametanje vjere poput "ti moraš na vjeronauk!!".. mislim, koji k?! Kaj se mora??.. Isto kao i propovjedanje oko toga da trebaš sa svima djeliti sve što imaš, a svećenik u mojoj crkvi fura novi BMW i nijednom mi nije stao da me poveze. Čista licemjernost i cinizam i zato mi se gade!
Jedino možda budizam je onak ok, ima smisla jer se ne bave samo bogom već i meditacijom, pa ako bi i birala neku vjeru, to bi bio budizam.. No, bez obzira na nevjerovanje u ponuđene vjere, ja vjerujem u Boga kojega sam ja percipirala na svoj način, ne zamišljam ga ko nekog dedicu sa sjedom bradom i velikim štapom, već je to za mene sila koja sve pokreće.. Nešto nediferencirano.
I najbolje su mi one bakice koje cijeli svoj život nisu bile u crkvi, pa sad pred smrt sve pohrlile na zornice i postale toliko pobožne, ko da će im to pomoći...
Ma kako god bilo....