Asulta mia

Kolika je zapravo mogućnost shvaćanja? Je li to zapravo beskonačno mnogo, i granice shvaćanja postoje isključivo u nama, u našem mozgu koji uslijed prevelikog ulaza informacija napravi blokadu i tada više ne možemo shvatiti, ili zapravo postoji opća granica koja je postavljena već od samog početka, i kad ju dosegnemo onda znamo vrhunac našeg života?
Koja je naš razlog postojanja? To nitko ne zna, možda zbog nedovoljne evoluiranosti našeg uma i mogućnosti shvaćanja, ili pak zbog straha od nepoznatog ili pak straha da ne saznamo da smo mi zapravo toliko nevažni da nemamo razlog?
Što je to vrijeme? 4. dimenzija koju ni sami ne možemo definirati... znamo da je tu, da ostavlja poslijedice, ali ne znamo što je... I koliko jošima dimenzija osim duljine, visine, širine i vremena?  jer vjerujem da ih ima još mnoštvo,..
Svaki čovjek je svoja realnost i ono što se nije dogodilo u individualnoj stvarnosti, nije se zapravo ni dogodilo uopće. To je kao da imate loptu oko koje stoji 10 ljudi. Svaki od njih će vidjeti jedan dio lopte, drugačije od ostalih devetoro, i u njegovoj stvarnosti biti će samo jedan dio, a drugi neće vidjeti, niti postoji u tom njegovom svijetu..
bit svega je energija, ona je dio koji je vječan, ona pokreće sve, ... da li je naš duh, ona naša "bit" zapravo energija koja nakon smrti tijela odlazi u neku drugi dimenziju koja nam je nepoznata i mi tako dalje živimo?
Danas je iznimno dobar dan!

i ti imaš slom živaca?

heh...postavljas si ista pitanja koja mislim okupiraju gotovo sve nas..ja sam napisala jedan slican blog i pokusala doci do nekog rjesenja..ali.. mislim da ne postoje granice shvacanja nas samih i svijeta oko nas..to je sve jako tesko ili nemoguce dokazivo,stoga istine su mozda sve do kojih dodemo odredenim nacinom razmisljanja,a mozda istina ne postoji jer je u stvari sve relativno..pa kako odrediti konkretnu odredivost necemu relativnome??

zapravo i ne postoje granice shvaćanja, isto kao što ne postoji najveći broj jer uvijek je jedan veći od onog zadnjeg. Granice shvaćanja si postavlja individua, odnosno, čovjek sam sebi..
I ne, nemam slom živaca, ja zapravo uživam u ovakvim stvarima...

bravo :)) hehe...to je isto pretpostvaio i za mene...ne kuzim zakaj bi netko trebao bit lud ili dozivjet zivcani slom da bi razmisljao o tim temama...vecina se zamara time koje cipele kupiti ili kod kojeg frizera otici..hm...mozda su oni shvatili bit pa se zato mogu opterecivati glupostima..