Asulta mia

Ne postoji savršeno.. zapravo, ni ne znam tko je izmislio tu riječ uopće kada ne obilježava ništa, možda samo uzaludnu težnju prema nečemu nestvarnom. ili možda postoji, ali je naš um odviše još nerazvijen da bi to mogli spoznati? hmmm..
Uglavnom, zašto ljudi briju da sam ja u depri? zar ne mogu ni razmišljati o svim aspektima života, pa i o negativnim da ne pomisle da me šora neki bed i loše raspoloženje? Zapravo, ja sam vjerojatno najsretnija osoba na svijetu i ponosna sam na to... Ja jednostavno volim razmišljati, filozofirati i analizirati...
Danas sam shvatila da sam u poslovnom svijetu naletila na još jednog jadnika koji bi pokušao zamazati oči cijeloj firmi i tako nas dovesti do enormnih dugova. I čak mi nije žao jer sam otkantala posao koji bi mom džepu donio par desetaka tisuća kuna, što čovjeka u današnjem svijetu pomalo zbedira. Mislim, ipak to je nečija godišnja plaća, pa bi barem trebalo probuditi u meni nekakvo žaljenje ili barem bijes jer to nije uspijelo. Ali naprotiv, u meni je izazvalo ponos, jer sam shvatila da sam postala kvalitetnija osoba koja razmišlja svojom glavom.. ne znam zapravo kako to opisati. Nahranila sam ego tom situacijom i osjećam se bolje.
Volim svoj život...

..budi i dalje takva..ponosna..svoja..baš si me razveselila ovim blogom..drago mi je da ima još takvih žena..svaka čast..oduševila si me:)

I ti mene...