Asulta mia

Tanka je granica između svega opozitnog. između ljubavi i mržnje, prijateljstva i neprijateljstva, svega.. Dovoljan je jedan mali krivi korak i sve lijepo se rasipa u negativno, a isto tako sve ružno može postati srcu drago. Čudan je život, ali jako lijep ako ga znaš živjeti.
Što je to u ljudima da konstantno podliježu negativnim utjecajima drugih? zašto svi žive stereotipno i nemaju vlastito mišljenje o životu, sebi... da li smo mi rođeni sa tom blokadom koja nas odvaja od samih sebe, pa ju kasnije probijemo, ili ju negdje na putu kroz odrastanje sami postavimo?
Najgore je živjeti po shemi drugih, a ni sam to ne znati. A još je gore padati sve dublje u crna razmišljanja i patetiku, misliti da boljeg nema, ali ono je zapravo tu iza ugla i samo čeka da skrenete sa postojeće ravnine, da ju dohvatite i spoznate.. ali većinu puta nas strah spriječava da napravimo promjenu, jer nepoznato nam je strašno i onda postajemo rob životu. On nama diktira što i kako, umijesto da mi upravljamo životom, i tada postajemo samo statistika na Institutu za istraživanje nataliteta, ili s vremenom i mortaliteta.. Samo sjećanje koje s vremenom počinje blijedjeti i onda se opet pretvorimo u nulu...
 

zato sto su mnogi ljudi primitivni te se ni ne trude razmisljati, o takvim starima tj nikada se ne zapitaju ta pitanja.... vecina populacije....

zato jer večina ide linijom manjeg otpora i živi iz dana u dan. Bave se prošlošču i i budučnošču a ne uživaju sadašnji trenutak nego će ga se sjetiti za par dana... postavljat će pitanje: E da sam? i Kad bih? i tako se to vrti godinama dok ne odemu k vragu.

opet vi o tankoj liniji...kaj je ovo danas