Asulta mia

Ulazim u tramvaj, i naravno, opet je gužva. Smrad i zagušeni zrak dopiru sve do vrata na kojim stoji baba i ne želi se pomaknuti ni cm sa svojeg postojećeg mjesta. Boli ju briga što jadna bakica ne može ući, a dovoljan je samo jedan korak. Zguram ju na silu i puštam jadnu bakicu unutra. Ionako izgleda kao da će se raspasti jadna ako provede i minutu duže van kuće no što treba.
Gledam ljude, njihova namrgođena lica, izgledaju kao da će me svakog trena iznapadati sa svojim svakidašnjim patetičnim jadikovkama. Svi neka namrštena lica, razbijaju glavu sa svakodnevnim problemima i hodaju uokolo kao roboti koji moraju živjeti, kao da su tu da izvrše svoju životnu zadaću te umru. Bolesno.
Silazim na Vukovarskoj. Prelazim križanje sa savskom i u pola ceste projuri auto sa cca 100km na sat, na njegovo crveno i umalo pokupi mene i neku curu. A Bože moj, shit happends, ne? No, ova ludara do mene ne prestaje vrištati i tresti se, sva je u šoku. Pitam ju jel dobro, a ona ni da glasa pusti? I tada me počnu šorati određene misli.. No, zanemarim to i odem dalje...
U dućanu na putu do posla, kupujem nešto slatko jer vidim da mi je razina šećera u krvi znatno pala, čak ni one tri žlice što stavim u kavu više nisu dovoljne. Uzimam neku čokoladicu i odlazim do kase.. No, ispred mene se nagura opet neka baba sa ružnim šeširom koji izgleda kao da ima ptičju gripu, no puštam i nju jer nema smisla uopće raspravljati se sa niskointeligentnim bićem oko toga tko je došao prvi...Izlazim van i skoro me pokupi biciklist. Možda danas nije moj dan, pomislim.
I onda je počelo razbijanje glave... Pa zar ne možeš biti normalan ni u svakodnevnom životu? Svaki dan je neka borba za opstanak, čak i u malim banalnim stvarima. Egoizam je progutao sve, nikome nije više stalo do nikoga niti je ikoga briga za ljude oko njih... Život je postao Surviver, a mi smo samo marionete koje ga igramo...

he, nema ništa nova tu, ali priznajem da je fino složeno, ako je fikcija vrlo je lukavo, ako je dnevnik događaji su se interesantno nanizali... i bili fino percipirani, dakako...

tak je kad je krema naseg drustva talog

Ja ne bi bil biskvit :(

siguran da se ne ponašaš kao cucak u sobi sa ogledalima ?