Asulta mia

Kada prihvatiš život, prihvati i smrt. Kada prihvatiš ljubav, prihvati i činjenicu da možeš mrziti. Ako prihvatiš da si sretan, moraš prihvatiti i da češ biti i nesretan. Sve je to dio života, dio tebe, dio univerzuma... I zašto se onda ljudi boje smrti? možda iz straha od promjena, nepoznatog?
Ako nikada nisi bio nesretan, nikada nečeš znati ni da si sretan, jer prvo moraš proći nesreću da bi saznao kako je to kada se osjećaš sretnim. Isto je sa lijepim, ružnim.. zapravo sa svime..
Sve je to ravnoteža, svako "da" ima svoje "ne", ying-yang. Nikad nečeš biti ni toliko sretan da nećeš biti nesretan, niti češ biti toliko nesretan da nećeš biti sretan.. Ali ljudi to ne kuže. A jeb'ga

je,ja kad sam sretna,ja se uvijek pitam kolko će to sad koštati.al kaj košta košta.pa neću šparat na hrani valjda?