Dvadeset do jedan
Prvo sam pomislila "gle, još jedna jeftina fora u mom inboxu", no daljnji tekst mi je privukao pažnju i otuda moja reakcija, tipkajući potvrđujem da si zanimljiva osoba zanimljivog razmišljanja..
U principu sam jako umorna i oprostite unaprijed zbog mojih semantičkih grešaka, nerazjašnjenih metafora i opće tematske nepovezanosti odlomaka, jednostavno poželih pisati..
Možda sam ja preumorna trenutno.. vrlo jednostavno, dan je bio naporan, a i glavobolja me muči više nego moja frendica koja me po cijeli dan tupi pitanjem zašto ne idem s ekipom na viksu, a odgovor leži daleko od njezinog stanja shvaćanja pa izmišljam kako mi se ne da i da sam s poslovne strane vezanih ruku, ali začudo ne osjećam pritom grižnju savijesti, već olakšanje što ju neću zbunjivati svojim umnim objašnjenjima jer ću samo napraviti još veći kaos nego što je u njenoj glavi...
Cijeli dan me muči to što sam osoba koja ne zagovara da se ljudi vesele novcu, te da se može bez njih živjeti, a i sama se veselim povećoj svoti koja, istina bog, pokriva godišnju plaću jednog prosjećnog radnika, i sve to će biti u mojim rukama idući tjedan, i već vidim polagano kako se u meni stvara neka energična veselica oko trošenja.. možda si i ja mogu priuštiti jednom u životu bahatu potrošnju novca na gluposti,..
Previše je vremena prošlo otkad nisam klizala, zato će sutra biti zanimljiv dan. Osjećaj brzine, adrenalina i slobode kada kliziš u nepoznatom smjeru...
05.11.2005. u 1:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar