Samo misao
Kad bolje pogledaš, nije mi jasno u čemu je njen problem. U svakoj situaciji izigrava žrtvu, iako joj ništa ne fali. Ili možda moje oči ne vide toliko duboko u njenu dušu? možda se ipak ne poznajemo dovoljno.. Možda se ona jednostavno hrani tužim sažaljenjem i tako ostvaruje svoje ciljeve. Igra na kartu jadnice, a u srži je zapravo okorjela vještica koja moći zavaravanja dobiva ono što želi. No, ipak, možda je samo jadna u depresiji, pa sve dublje pada u nju? To je problem kada ljudi ne vode unutrašnje dialoge sa samim sobom..
Groblje... Danas je valjda jedini dan kada se ljudi sjete onih kojih nema, a koje dugo nisu posjetili.. Koliko to licemjerno izgledalo i jadno da te blagdan mora posjetiti na nekoga, toliko je u principu i dobro, barem se jednom sjete.. Bolje jednom nego nijednom.. A opet, ako odu tamo samo zbog određenog osjećaja obaveze, bolje da nisu ni otišli... A netko pak nema ni hrabrosti otići tamo.. Zbog nesređenih kockica u svojoj glavi preko kojih i sad preskače kada misli..
Gdje su nestali dani kada smo se ko djeca igrali u šumi, popeli na najviše drvo i osjećali snagu u tome? Kada smo se veselili prvom snijegu i sanjkama grebali po šodravoj cesti jer još nije napadalo dovoljno snijega da bi lagano klizili nizbrdo... Hmmm...
02.11.2005. u 0:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
odlicno razmisljas i pises...bravo!
Autor: VandaVampirica | 02.11.2005. u 0:40 | opcije
ne poznajete se dovoljno ako imas takav nik. a snijeg, tko ce znati kako gdje pada ako su mozda i mjerila razlicita?
Autor: prilagodjen | 02.11.2005. u 0:40 | opcije