Krkljuš, bljuzge i besane noći

Danas, u praskozorje. Zakašljao labud u Našicama. Tužna mu majka, otac još gori. Magla nad vodom. Mediji strepe, da ne promakne vjest. Kliknem mišom na x, odjebem i njih i labudove, i kokošju gripu i ovaj blog. Još jedan rafal prije počinka. Pod poplunom se razliježe topal i svjež miris koji bi oborio i većeg prdonju od mene. San. Sad sam se probudio, i o tome vas obaviještavam. Usput vidjeh da neka radoznalica ispituje na iskrici ima li koga da mu noge ne smrde. Ima, ima. Al su hladne.